Razočarana sam. No osjećati se tako danas nije nikakva novost, štoviše, popularno je, normalno, tradicionalno. Razočaraju nas ljudi prvenstveno, oni kojima smo vjerovali, od kojih smo očekivali, koji su nam bliski (bili), razočaramo sami sebe kada ne uspijemo u onome što smo si zadali kao cilj, kada se spotaknemo od pogrešku koju smo već napravili (been there, done that), a razočara nas i zajednica kojoj pripadamo, svijet u kojem živimo. Ponekad će ti ruku mira i sigurnosti prije pružiti „netvoj“ od onog koji je „tvoj“. Ulovih sebe u grimiznoj tugi i razmišljanju dok sam koračala prema trgovini. Ispred mene prelazi ulicu jedna meni vrlo dobro poznata osoba, iako su nas životne situacije usmjerile na dvije različite strane. Spremam se da joj selam nazovem, dugo je nisam vidjela i nedostaje mi pored svega, no, pošto je i kiša sve jače padala, u dvije sekunde već je bila pored svog auta noseći namirnice. Učini mi se da me je vidjela i isto tako mi se učini da je brzim koracima namjerno odmakla od mene, ali ne i od mog srca jer jedno je srce, za jednu istinu, a ta je istina meni važnija od nečije lijepe riječi i blagog ponašanja.
Dvije muslimanke u nemuslimanskoj sredini. Jedna i druga svjesne Allaha, ali zrakom se nije oglasio selam da ugrije dušu pod dunjalučkim nebom. Dva nemuslimana u muslimanskoj sredini, staju, pozdravljaju se i odlaze jedan od drugog nasmijanog lica. Čuvaj sebe, a čuvat ćeš se tako da čuvaš druge od svog uznemiravanja bilo to pogledom, riječju, pokretom.
Jasno mi je ponašanje onih koji ne vjeruju u Allaha. Nemaju srama i ne prezaju ni pred čim. Njihov jezik i svi ostali organi rade što im se prohtije odnosno što smatraju normalnim u okviru svog shvaćanja i načina život. No, nikako mi nije jasno gdje se to mi muslimani pokušavamo odmetnuti. Što mislimo da smo bliže, to smo dalje od izvora islama, prvenstveno zbog svog ponašanja.
Kada je biti dio ummeta voljenog Poslanika, alejhisselam, značilo ogovarati, okretati leđa, tražiti mane, doslovno se praviti da ne vidimo jedni druge zato što se ne slažemo oko nekih stvari? Jesi musliman? Kažeš da jesi pa zašto se onda i ne ponašaš tako? Ne ogovaraj o toj osobi, već nazovi toj osobi selam i pitaj je kako je. Ne okreći leđa drugima zbog svog samoljublja i oholosti jer će doći trenutak kad će tebi okrenuti leđa onaj čije su ti ruke trebale. Ne traži mane drugima, traži im opravdanje, zaboravljaš koliko ih ti imaš. Svoju ljubav prema drugima gasimo neprihvaćanjem različitosti, ali voljeti nekoga ne mora značiti da se s njim moraš u svemu slagati. I Aliji i Talhi i Zubejru je obećan džennet iako su se razišli u nekim stvarima. Kako reče jedan hafiz, s Allahovom dozvolom u džennet ćemo obojica, čak i ako se raziđemo u sekundarnim pitanjima pa, postavlja pitanje, što si onda umanjujemo deredže tako što druge prozivamo kafirom, novotarom, zabludjelim itd.? Vjera nije šablon koji samo ti imaš kako treba, već u srcu gradi ovaj hal koji su imali ashabi, a taj je – „A samilosni među sobom…“ “
Ne, mi nismo samilosni jedni među drugima. Često se dogodi da muslimanke s nikabom oholo gledaju na one s hijabom, a ove s hijabom na one bez hijaba. Ili obrnuto, muslimanka s hijabom osuđuje nikab i neprihvaća da je od islama, a djevojka bez hijaba koja nosi muslimansko ime i prezime gleda s prezirom i na hijab i na nikab. Jednom mi jedna muslimanka reče za drugu koja nosi himar da se ne želi družiti s njom jer izgleda tako kako izgleda. Hijab je propis, obavezan svakoj punoljetnoj muslimanka i sigurna sam da ga želi s ponosom nositi djevojka i žena koja voli svog Gospodara. Vanjština je odraz unutrašnjosti, no to ne znači da vrijednost čovjeka treba svoditi na to. Uostalom, tko smo mi da jedni drugima ocijenjujemo i procijenjujemo vrijednost? Je l’ mi znamo šta je između nečijeg srca i Gospodara? Jesi ti to hodao u tuđim cipelama (bit će da svaki dan hodamo u nečijim, osim u svojim pošto se više brinemo za tuđi život i nijjete nego za sebe)?
Ma kakav je to musliman bez brade? A vidi mu hlače, prave zapadnjačke (to je musliman koji svaku noć klanja noćni namaz, udijeljuje sadaku i obilazi bolesne).
Esselamu alejkum, brate, kako si, šta ima, omililo mi se što sam te vidio, elhamdulillah (susret braće izvan kuće, a u kući sjedi žena čija je prava zaboravio, zna samo da je proklinju meleci ako ga odbije u krevetu).
Vidi je, jučer u džamiji s maramom, a sada hoda po ulici bez nje, jest mi ona neka vjernica (ta djevojka svaku noć plače za onim što ti nosiš na svojoj glavi i pritom zaboravljaš vrijednost toga).
Itd…
Dobro je rekao Zakir Naik: „Mnogi muslimani pate od kompleksa niže vrijednosti. Kad su u pitanju nemuslimani, ne usuđuju se ‘uznemiravati’ ih bilo čime, pa ni pričom o našoj lijepoj vjeri. Ali, kad vide drugog muslimana bez brade ili da ne klanja po sunnetu, spremni su raspravljati se i vikati bez prestanka!“
Ne pačaj se u nijjete drugih. I nikako ne budi od onih koji za sebe kažu da su muslimani, a ne rade po tome.
Nermina Piragić
