Čitajući razne objave po facebook-u nas muslimana, ne mogu, a da ne primjetim koliko jedni druge negativno prozivamo. Dopustili smo si, iako se pokušavamo truditi da nas kroz dan prati Kur’an i razmišljanje o njemu, da zaboravimo na ajet u kojem Allah, subhanehu we te’ala, opisuje vjernike kao braću jedni drugima. Većina nas ima ili brata ili sestru. Naš brat i naša sestra su osobe s kojima provodimo vrijeme u svoja četiri zida, s kojima pokušavamo što ljepše razgovorati svjesni toga da bi nam ahlak curio na sve strane kada bi ga pokazivali samo na ulici, a kući se ponašali potpuno drukčije. Volimo svog brata i svoju sestru, ne želimo im zlo, ma ni ružnu misao u glavi o njima ne želimo, a kamoli da ih vrijeđamo i na uglu čekamo kad će šta pogriješiti da možemo u njih uprijeti prstom. Zar nije to tako? E, pa, poštovani brate i draga sestro, kako onda da se mi muslimani čiji odnos treba biti čist od svih strastima izazvanih ružnih emocija, odnosimo tako kako se odnosimo jedni prema drugima, a svjesni smo Allahove riječi?
Komentari i poruke na facebook-u su zaista šarenoliki, poput: „jadniče jadni“, „teško se tebi“, „upitan je tvoj islam“, „kakva si ti to muslimanka“, „prvo ti nauči gramatiku prije nego meni počneš soliti pamet“, „snobu jedan“, „ne budi džahil toliki“, „dovi da te se proživi s onim nevaljalima“, „vidi ove koze“ itd. Kada bi naišao Poslanik, alejhiselam, i zatekao nas u ovom stanju, što li bi nam rekao? Do koje je točke stigao muslimanski ummet koji je počašćen sa Kur’anom kao svetom knjigom, ako između nas vladaju kažiprst, raskolačene oči i noga spremna da zgazi tuđi obraz? I onda se pitamo što nam je ovakvo stanje, što je islam danas na meti. SubhanAllah, zar ne surađaju više nemuslimani od muslimana koji bi se čvrsto trebali držati Allahovog užeta i ne napuštati džemat?
Rekao je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve selam: „Nećete ući u džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati ako se ne budete voljeli.“ Kad god mi padne na pamet ovaj govor plemenitog Poslanika, alejhiselama, kao da mi netko opali šamar. Gdje je moja ljubav prema ummetu kojem pripadam? Ona ljubav koja je ogledalo i moje ljubavi prema Stvoritelju. Što smo svjesniji Allaha, bit ćemo svjesniji u svom ponašanju. Mi možemo i moramo mrziti tuđa djela koja se kose s Kur’anom i sunnetom, ali zašto sebi dopuštamo da svoje srce trujemo mržnjom prema insanu, prema onom kome Allah oprašta kad se iskreno pokaje pa makar tu grešku ponavljao? Nismo mi savršeni i bez mane pa da umjesto u svom, u tuđem vrtu kopamo. Ne pazimo na svoje jezike! Naš jezik je stalno u pogonu, nema pauze, ali isto tako su i meleci na našim ramenima ti koji stalno zapisuju što govorimo i radimo.
Međusobno proklinjanje je u punom sjaju danas, ali zato trebamo ispolirati do još većeg sjaja one riječi da će ti se vratiti kletva koja nema osnove. Rekao je voljeni Poslanik, alejhiselam: „Tko prokune nekoga, a on to ne zaslužuje, to se prokletstvo vraća na onoga tko ga je izrekao!Kada čovjek nešto prokune, to se prokletstvo uzdigne ka nebu, pa se pred njim zatvore nebeske kapije, a zatim se vrati prema zemlji, pa se pred njim zatvore i zemaljske kapije, a onda krene desno i lijevo i kada ne nađe nikakvog izlaza, krene prema onome tko je proklet i spusti se na njega, ako je on to zaslužio, a ako nije, vrati se na onoga tko ga je izrekao.“ Slušam danas predavanje drage Nađe Dizdarević u kojem spominje primjere ljudi koji su se vratili islamu. Prostitutka koja je postala čestiti primjer vjernicama, pljačkaš banaka koji je postao hafiz Kur’ana, lopov koji je imao pun kamion ukradenih stvari, a danas je osoba koja zaplače pri spomenu na Allaha… Mi ne znamo o tuđim srcima i životima, ne znamo tuđe misli, noći i dane pa zašto se ponašamo kao da znamo? Ne znamo svoju konačnicu pa kako ćemo znati tuđu?
„Pridružite mi se u dovi protiv ovog muslimana.“, napisa jedan musliman (zbog toga što nisu složni u nekim pitanjima).
…kud ćemo dalje?
„I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grešnike prestavljene zbog onog što je u njoj. ‘Teško nama! – govorit će – ‘kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!’ – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravde učinit.“ (Kehf, 49)
(izrazi u navodnicima s kojima sam se susrela su promijenjeni, no sačuvana im je poanta)
Nermina Piragić
