Stanje pojedinca kao stanje ummeta
Što je s nama ljudima? Što nam je u glavama, a što u srcima? Čemu to mi zapravo težimo? Nije mi namjera nekoga svojim riječima osuđivati, nekoga povrijediti, već ukazati na stanje jednog pojedinca koje postaje opće stanje muslimanskog ummeta. Šumu ne čini jedno drvo, ali kvaliteta šume ovisi o svakom drvetu zasebno. Većini nas je poznat ajet iz sure El-Maide koji kaže da ubijanje jednog nevinog čovjeka znači kao ubijanje cijelog svijeta. Iz ajeta jasno proizlazi kolika je važnost i težina pojedinca, da je zapravo svaki čovjek najvažniji dio zajednice. Nije svatko samo „važan“, već je svatko „najvažniji“ dio.
Danas kad pogledamo naše stanje, svjesni smo epiteta kojima ga možemo opisati. Na što nam to ukazuje? Ukazuje nam na jednu vrlo bitnu, nažalost žalosnu činjenicu, a ta je da ne radimo na sebi, da se ne mijenjamo na bolje. Ummet je poput kuće. Temelj mu je islam, a krov muslimani. Ako se krov oštetiti, kako ćemo sačuvati toplinu doma i čistoću zidova? Nedavno pročitah jedan tekst koji govori o jednoj djevojci i njezinom pogledu na vjeru. Sve što je rekla stavila bih u onu jednu rečenicu u kojoj kaže da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, izgrađivao ljude da postanu bolje verzije sebe. A mi? Mi jesmo muslimani. Muslimani smo imenom, muslimani smo dolaskom u džamiju, muslimani smo klanjanjem pet dnevnih namaza, ali koliko smo zapravo muslimani kad je u pitanju rad na sebi? Koliko radimo na boljoj verziji sebe?
Allah, džellešanuhu, u Kur’anu u suri Er-Rad kaže da neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni sam sebe. Shodno ovim riječima Uzvišenog, tek nakon promjene dolazi promjena. Škrt čovjek ne može postati darežljiv samo žaljenjem na tu svoju manu. On mora prvo, željeti riješiti se te mane, drugo, nastojati riješiti se te mane što se očituje u borbi sa samim sobom, a nema ništa bez te, svima nam dobro poznate, borbe sa samim sobom! Vjera nije samo padanje pet puta dnevno na sedždu, vjera nije puki formicizam. Jesmo li mi muslimani svjesni da biti musliman znači ne biti kao drugi narod? Znači mijenjati se! Znači konstantno se preispitivati, vagati ono što si uradio, razmišljati bolje, o boljem i za bolje. Drugi kažu uradi to dobro, muslimani kažu uradi to najbolje što možeš! Na kraju krajeva, sjetimo se našeg Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, koji je svaki posao uradio najbolje što je mogao. Gore sam spomenula da šumu ne čini jedno drvo, ali da kvaliteta šume ovisi o svakom drvetu zasebno. Isto tako, džemat ne čini jedan musliman, ali kvaliteta džemata ovisi o svakom muslimanu u tom džematu. Jedan narod ne čini jedan čovjek, ali kvaliteta naroda ovisi o svakom njegovom pripadniku. Zamislite kakav bi bio naš ummet da svatko od nas više radi na sebi i na svom imanu, nego što razmišlja o drugom i njegovom imanu? Vjera nam se svela na formu, vjera nam se svela na pripadnost, a unutra? Što je unutar nas? Zapitajmo se koliko smo shvatili islam. Šejh Abdulaziz ibn Baz rekao je jednom: „Živjeti na Allahovom putu je teže nego umrijeti na njemu.“ Jesmo li mi na Allahovom putu? Jesmo li shvatili?
Nermina Piragić
