Živi svoj život

Ponekad se u životu nađemo u situacijama koje nam se na prvi pogled čine bezizlaznim. Čak i ako naslućujemo izlaz i znamo što nam je činiti da nam bude bolje, zapadnemo u stanje crnih misli i pesimizma. Učini nam se da svima ide bolje nego nama i počnemo vjerovati u to da je trava zaista zelenija u tuđem vrtu. Pritisak koji sami sebi radimo dodatno je pojačan, ako ne i ukorijenjen u utjecaju društvenih mreža i općenito, današnjem stilu života. Dovoljno je par poteza prstom da budemo svjedoci savršenih života koji se odigravaju na našim malim ekranima. Stvoreni smo nejaki i ako dopustimo sebi da nas ponesu moderne struje, vrlo lako ćemo se naći kao laka meta šejtanskih vesvesa. Nedugo nakon što nas obuzme pesimizam, postanemo nezadovoljni vlastitim životom i nama samima.

Ne treba nam nitko reći da ničiji život nije savršen i da ništa nije baš tako kako se čini. To svi znamo, no ipak svi mi upadamo u istu zamku. Ovaj svijet je zamka za svakog onog tko ne razmišlja o svojim koracima i putu kojim kroči. Izgubljen je svatko tko zbog dunjalučkih briga i ciljeva zaboravi smisao života. Ljudi danas provode svoje vrijeme u nadmetanju s drugima, u hvalisanju onim što imaju, a ne vide da je prava sreća daleko od toga. Raširena je bolest nestrpljivosti, sve bismo da je instant, a strpljenje skoro da nas fizički boli. Koliko puta je Kur’an bio u našim rukama, koliko puta smo ga izgovarali svojim usnama, no njegovi ajeti nisu taknuli naše srce. Zar nas nije Allah džellešanuhu u Kur’anu obavijestio o prirodi ovog svijeta:

Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (Al-Hadid, 20)

Naše glave su danas toliko zakopane u moru brojeva i termina da zaista zaboravimo tko smo i gdje idemo. I tada smo najranjiviji, tada najlakše padnemo pod tuđi utjecaj. Tada je najlakše postati pesimističan i pomisliti kako je svima bolje, samo nama ne ide. Kada znaš koji je tvoj cilj, tuđi te ciljevi neće pokolebati i umanjiti smisao tvog.

Kada nam je teško i osjetimo kako nas je ovaj svijet nagrizao, često pored svega što imamo, tražimo olakšanje u drugima, a zaboravljamo kako su i drugi samo ljudi, i osim savjetom, možda čak i nečim materijalnim, ne mogu nam pomoći. Najlakše je čovjeku na iskrenoj sedždi, dok mu je lice položeno na tlo, i tijelo u takvom položaju da nam se čini kao da sav teret pada s naših leđa. Iskrenost je dragocjena i bez nje nema slasti vjere. Bez iskrenosti će nam duša uvijek biti gladna. Možda ćemo biti dobro fizički, ali naše psihičko stanje uveliko ovisi o onome u što i kako vjerujemo. Pretvorimo naš namaz u našu oazu, naučimo ostaviti svijet iza nas kada stajemo pred Gospodara. Kada na pravi način prakticiramo vjeru, a ne samo mehanički, shvatit ćemo da je svačiji vrt onakav kakav je on sam. Možda je tuđi zeleniji, ali naš može imati više cvijeća ako se potrudimo. Znanstveno je dokazano da stil života izravno utječe ne samo na naše svjetonazore, već i naše gene.

 Negativno razmišljanje i stres s kojim se ne znamo nositi negativno utječe na malo područje u kromosomima zvano telomere, dok s druge strane, na to isto područje pozitivan utjecaj imaju navike s kojima reduciramo svoj level stresa, a to možemo zaključiti jest i namaz koji nam je dat da ga obavljamo pet puta dnevno. Ovo istraživanje je veoma zanimljivo te ću ga se dotaknuti u nekom drugom članku. Naše stanice „čuju“ naše misli.

Stoga, pokušaj biti sretan/a. Nemoj se zavaravati onim što nije tvoje. Tuđi životi, tuđa postignuća, ciljevi, to nije naša briga, osim ako je u pozitivnom smislu. Ti si sebi najbitniji/a. Drugi ne žive tvoj život za tebe, drugi se neće boriti za tebe. Kada padneš, tvoja krv će biti na tvojim koljenima, drugi je neće osjetiti. Ništa nam nije dato, a da mi to ne možemo podnijeti. Iskušenja se događaju svima, i u tom stanju osjetit ćemo razne emocije, od tuge do usamljenosti, ali u tom vrtlogu mi nismo nikada sami, niti se išta ikad dogodi bez razloga. I sve što je došlo, proći će, zar to nije priroda dunjaluka? Ništa ne traje vječno.  Rekao je imam Gazali:

“Ti si sam sebi najbliži pa ako ne spoznaš sebe, kako ćeš spoznati Gospodara? Ako ti i kažeš da sebe poznaješ, ti, ustvari, poznaješ svoju tjelesnu vanjštinu, ali ne i ono što je u tvojoj nutrini, gdje: kada se rasrdiš tražiš svađu, kada osjetiš strast tražiš njeno zadovoljenje, kada ogladniš tražiš da jedeš, kada ožedniš tražiš da piješ … Ove stvari su svojstvene kako tebi tako i životinjama. Tvoja dužnost je da sebe istinski upoznaš, tako da znaš tko si, odakle si potekao, šta je svrha tvog stvaranja, šta ti donosi sreću, a šta nesreću.”

Živi život za sebe. Mi jesmo vrtlari života koji nam je dat. Mi biramo sjeme koje ćemo posijati i tehnike koje ćemo pritom koristiti. Jednom kada odemo, a to je jedino sigurno na ovom svijetu, pobrinimo se da iza nas ne ostanu samo korov i kamenje.

Ponekad se u životu nađemo u situacijama koje nam se na prvi pogled čine bezizlaznim, ali već na drugi, treći pogled vidimo da se negdje na horizontu naziru vrata. Treba samo dovoljno tražiti i biti uporan!

Nermina Piragić Hadžović

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.