Koliko nam je noći prošlo, a da se nismo odazvali svom Gospodaru u noćnoj molitvi, imajući na umu da Uzvišeni Allah svaku noć silazi na dunjalučka nebesa u zadnjoj trećini noći i govori: “Tko mi upućuje dovu, primit ću mu je, tko mi traži, bit će mu odobreno i tko moli za oprost, bit će mu oprošteno?” Koliko dana je prošlo, a da se je naš zikr mogao svesti na prste naših ruku? Koliko vremena je otišlo, a u kojem smo našu vjeru sveli samo na obavljanje namaza, zanemarujući drugo?
Buhari prenosi predavnje od Allahovog Poslanika, savs, o jednom čovjeku koji je bio pripadnik Benu Israila, a koji se puno griješio o Allahove propise, cijeli svoj života proveo je na takav način. Kada u je došao smrtni čas, rekao je svojim potomcima: „Sinovi moji, nitko poput mene nije griješio prema Allahu. Kad umrem, spalite me, naložite vatru, a zatim moje tijelo stavite u nju. Kada postane pepeo, zgnječite ga, a zatim ga pobacajte sa vrhova brda jer će me moj Gospodar kazniti kao što nije nikog do sada.“ Kada je umro, oni su učinili kao što je rekao, sačekavši vjetrovit dan da razbacaju pepeo. Ali Allah Uzvišeni samo kaže „Budi“ i on se povrati u prvobitno stanje. Allah ga upita: „Šte te navelo na ovo?“ On reče: „Bojao sam se Tebe i svoga grijeha!“ Pa mu Allah reče: „Zbog tvog straha od Mene, ja sam ti oprostio. Posvjedočite, meleci, da mu oprosti i uveo ga u džennet!“
Subhanallah! Koliko srama i pokajanja izaziva ovaj hadis. Koliko je samo Allah subhanehu we te’ala milostiv, a zar je pored takvog Gospodara nama bitniji san i udoban krevet od ljepote noći i osame sa onim Koji nas je stvorio i koji našu dušu poznaje bolje od nas samih? Naš život se sastoji od naših izbora. Svaka odluka nas vodi drukčijem djelovanju. Koliko smo puta birali sebe i svoje želje, umjesto onog s čime je Allah zadovoljan? Kao što nam Uzvišeni reče u Kur’anu, dunjaluk je iluzija, kratak i varljiv. Naše duše stvorene su za vječno i nikad se nećemo zadovoljiti ni najvećim blagom ovog svijeta. Koliko bogataša pored svega što imaju, počine samoubojstvo? Pored svih auta i kuća, pored svih nula na računu, pored zdravlja i obitelji, ljudi ne pronađu sreću i mir. Praznina koju osjećamo trag je onog odakle smo došli i čemu ćemo se vratiti i nju ne možemo popuniti ni sa čim, osim sa onim što je sa tog izvora. Vjernici su posebni ljudi. Posebni su prema sebi, prema drugima i prema životu. Nisu grubi ni osorni, prosti i teški, već su poput svilene mirišljave tkanine koja se blago vijori na vjetru. Oni se stalno preispituju, popravljaju i usprkos svemu, pokušavaju ostati bliski sa svojim Gospodarom.
Nitko poput našeg Poslanika, savs, nije nosio brigu za ljudima i plakao u noći sjećajući se svog ummeta i svojih sljedbenika, a istovremeno nikada se nikom nije namrštio i bez osmijeha prošao pored nekog. Ako dovoljno znaš svog Gospodara i ako Mu dovoljno vjeruješ, i ti ćeš biti blizu Poslanika, savs. Ono što nas zadesi, nije nas moglo mimoići. Osloni se na svog Gospodara. Riječ tevekkul – oslanjanje izvedena je od Allahovog imena El-Vekil, a to je onaj koji svojim dobročinstvom štiti Svoje robove, štiti sve njihove interese, ne prepušta ih nikada zlu i vodi ih onome u čemu im je korist, to je onaj od koga nikad zlo ne dolazi, od njega dolazi samo dobro.
Ustani na noćni namaz, budi u osami sa svojim Gospodarom.
Izaberi svog Gospodara, a ne dunjaluk.
Sjeti se Allahove milosti i dobrote prema tebi.
I sjeti se da je tvoj Gospodar El-Vekil i da je to Njegovo ime odgovor na tvoje pitanje: „Zašto mi se ovo događa?“
Zato…zato što te Allah voli!
Nermina Piragić