VAŽNOST DŽAMIJA U ŽIVOTU VJERNIKA

“Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.” (“Et-Tevbe”, 18.)

Biti muslimanom, između ostaloga, podrazumijeva i pripadnost džematu, zajednici vjernika. Srce svakog džemata je mesdžid, džamija, ili islamski centar. Džamija je u islamu još od Poslanikove, a. s., hidžre u Medinu najvažnija islamska institucija, nezamjenjiva adresa vjerniku u njegovu praktičnom življenju islama. To je mjesto zajedničkoga obavljanja namaza, duhovnoga oplemenjivanja, kulturnoga uzdizanja, odgoja i obrazovanja, međusobnoga susreta, društvene i međusobne akcione povezanosti vjernika. U džamijama vjernici doživljavaju svoje najpozitivnije promjene i u njima pronalaze potpuni duševni smiraj.
Cijeloga svoga života vjernik je vezan za džamiju – od nadijevanja imena i učenja ezana i ikameta na uho novorođenčetu, preko vjeronauka, vjenčanja i ulaska u novi život, svakodnevnoga obavljanja namaza, pa sve do kraja života, kad mu se ispred džamije klanja dženaza. Džamije su glavni bedem u očuvanju, jačanju i afirmiranju islamskog identiteta, zato vjernicima nije preporučeno trajno se nastanjivati u mjestu u kojem nema džamije. Vjera se teško može sačuvati bez redovitog posjećivanja džamija.

Multifunkcionalnost džamija

Za vrijeme Muhammeda, a. s., džamija je bila i prva škola, univerzitet, sudnica, parlament i mjesto svakodnevnoga okupljanja i druženja svih generacija muslimana. Osim o vjeri i vjerskim propisima, u džamijama su se izučavale i sve korisne nauke te stjecale potrebne životne vještine. Džamija je u prošlosti bila najvažnija baza za uspon islamske kulture i civilizacije koja je doprinosila čovječanstvu na svim životnim poljima. Najveći muslimanski umovi svoje su prvo obrazovanje stjecali u džamijama i univerzitetima koji su nastajali u sklopu džamija. Džamija je bila i socijalna ustanova u kojoj su se prikupljale informacije o socijalnom stanju vjernika, te organiziralo pomaganje siročadi, siromašnih, udovica i ugroženih. Bila je i svojevrsna središnjica gdje su se saznavali najpotrebniji podaci o članovima zajednice: razlog njihova odsustva, njihove potrebitosti, bolesti i način posjete bolesnima, ili smrt te vrijeme klanjanja dženaze i ispraćaja na drugi svijet.
Džamije su uvijek bile srce i prva građevina novoga grada koji bi muslimani podizali. U arhitektonskom i estetskom smislu, džamije još uvijek dominiraju muslimanskim gradovima. Sve se u životu muslimana vrti oko džamije.

Naše džamije danas

Danas su, nažalost, mnoge naše džamije uveliko izgubile na svojoj socijalnoj živosti i izvornoj aktualnosti. Gotovo su svedene na mjesto u kojemu će vjernik jedino obaviti namaz, ili su postale samo ustanove bez koje se ne može obaviti posljednji ispraćaj umrlih na Ahiret.
Ovoj instituciji treba biti vraćen njen nekadašnji značaj kakav je imala u periodu prvih generacija muslimana. Džamija je poveznica koja spaja sve muslimane, bez obzira na njihov status u društvu, kao što su safovi uvezani i čvrsto spojeni dok vjernici, koji obavljaju namaz u džamiji, stoje jedan uz drugoga. Džamija je mjesto društvenih, edukativnih i socijalnih aktivnosti muslimana jednoga mjesta.
Džamija ne smije biti mjestom sukoba i razdora među muslimanima, niti mjestom političkih okupljanja. Razlike među vjernicima, bilo koje prirode, džamija smiruje i pomiruje te ih čini jednakima pred Stvoriteljem u čijoj se kući okupljaju i sastaju radi Njegova zadovoljstva. Svađa, rasprave i bilo koja vrsta agresivnoga ponašanja povrjeđuju svetost prostora džamije i toga moraju biti svjesni svi koji u nju dolaze. Džamije su mjesto sigurnosti, spokoja i mira. Oni koji su za džamijski prostor i službeno vezani, i za njega odgovorni, morali bi u njoj provoditi najviše vremena. Oni su obavezni planirati i realizirati različite programe u organiziranju i podizanju razine vjerskog znanja i odgoja muslimana. Svetost džamijskog prostora obavezni su svi poštovati i nitko se u njoj ne smije ponašati kao da je privatno vlasništvo. Džamiji se služi i ona se mora poštovati. Džamije su Allahove kuće, koje su dužni graditi, održavati, čuvati, uređivati i unapređivati svi muslimani i muslimanske.

Snaga džemata

Džemat je bio i ostao najvažnija platforma međumuslimanskog djelovanja, suradnje i džematskog ponašanja koji funkcionira i opstaje na principu identitetskog ogledala; mi smo refleksija jedni drugima, želimo jedni drugima ono što želimo samima sebi, pa i više od toga; nastojimo, poput ensarija u Medini, voljeti i davati svojoj braći i sestrama više negoli samima sebi. Upravo je ta bezinteresna ljubav prema drugima, spremnost da se uvijek stavi na raspolaganje svome bratu i sestri u nevolji i potrebi, najmoćnije mobilizacijsko sredstvo koje okuplja i u neprobojan bedem vezuje sve članove jednoga džemata, jedne pučke okupljenosti, te ga na taj način štiti od svih ugroza koji mu prijete izvana.
Na toj i takvoj ljubavi između muhadžira (doseljenika) iz Mekke i ensarija iz Medine (domaćina) utemeljen je prvi džemat u svome punom organizacijskom i djelatnom kapacitetu, koji je postao paradigma organizacije i djelovanja džemata svim kasnijim muslimanskim generacijama. Taj džemat, koji su sačinjavali članovi najbolje generacije ljudi koja je ikad hodila Zemaljskom kuglom, predvođen najčasnijim i najodabranijim predstavnikom ljudske vrste, posljednjim Allahovim vjerovjesnikom Muhammedom, a. s., imao je snagu i moć mijenjati ne samo pojedince ogrezle prije islama u najtežim grijesima, poput ubijanja vlastite ženske djece, raskalašenosti i međusobnog ubijanja, nego i cjelokupan tok svjetske povijesti; imao je kapacitet da se hrabro suprotstavi tadašnjim ustaljenim obrascima ponašanja koji su unižavali dostojanstvo i prirodu čovjeka, kao i tadašnjim svjetskim vojnim silama Perziji i Bizantu, da ih pobijedi i zamijeni na svjetskoj pozornici te preuzme odgovornost vođenja svijeta. Ne sumnjamo da je takav uspjeh i prosperitet, kakvog su polučile prve generacije muslimana, kako na polju osobnog jačanja imana, odnosno naše duhovne vertikale, tako i na svim poljima društvenog/kolektivnog angažmana, odnosno naše horizontale, moguć svakoj generaciji muslimana pod uvjetom da na ispravan način shvati i primijeni kur’ansko-sunetske upute u formiranju, vođenju i jačanju džemata, primjereno kontekstu vremena i mjesta življenja i djelovanja.

Hadisi o vrijednosti namaza u džematu

“Kad vidite čovjeka da posjećuje džamije, posvjedočite mu da posjeduje iman.”


“Tko bude sagradio mesdžid želeći Allahovo zadovoljstvo, bit će mu sagrađena slična kuća u Džennetu.” (Buhari)


Namaz obavljen u džematu vrjedniji je i bolji od namaza pojedinca za dvadeset i sedam deredža (razina). (Muslim)


Moje sljedbenike Allah neće složiti u zabludi. Allahova milost je na zajedništvu, u džematu. Tko se iz njega izdvoji, taj se izdvojio za džehennem. (Tirmizi)


Tko četrdeset dana klanja namaz u džematu, prisustvujući početnom tekbiru, Allah, dž. š., oslobodit će ga od dvoje: vatre i licemjerstva. (Tirmizi)

POVODOM DANA DŽAMIJA (PAMTIMO 7. 5. 1993. KADA SU ZLOČINCI SRUŠILI BANJALUČKU FERHADIJU)

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.