BOG – Tko je Allah?
“Vjeruješ li u Boga?”, upitao sam svoju unuku. “Naravno”, odgovorila je skoro pa otresito, a zatim, došavši dodaha,
dodala: “Mama tako kaže!” Potom sam podigao jednu od njenih knjiga i upitao je: “Ko je napisao ovu knjigu?” Odmah je pročitala ime autora. Nastavljajući diskusiju, rekao sam: “Zamisli da istrgnem ovu prednju stranu knjige na kojoj je ime autora i da ti kažem da je knjiga samu sebe napisala, bez pisca, dakle, šta bi na to rekla?” Naravno, njen odgovor bio je nedvosmislen: “Nemoguće”, pa smo kroz na-stavak našeg razgovora lahko i logično ustanovili da, kakogod je knjiga dokaz postojanja autora, tako je stvoreno dokaz postojanja Stvoritelja.
Logična i jednostavna, ali upravo je to središnja ideja urazmišljanju muslimana. Možda je to slično intelektualnom procesu koji je naveo praoca Ibrahima (koji je u vidiku islamskog učenja također poznat kao otac poslanika) da pronađe Boga. Uvjeren u lažnost idola koje je njegov narod rezbario, i kojima se klanjao, on je počeo objekte iz prirodnog okruženja, poput zvijezda, Mjeseca i Sunca, smatrati za božanstva,shvativši, ipak, da se svi oni pokoravaju određenim zakonima.
Promišljanjem je došao do Jednoga, Onoga Koji je uspostavio te zakone. Kuran to na vrlo zanimljiv način opisuje:
“I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. I kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: ‘Ovo je Gospodar moj!’ A pošto zađe, reče: ‘Ne volim one koji zalaze!’ A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: ‘Ovo je Gospodar moj!’ A pošto zađe, on reče: ‘Ako me Gospodar moj na Pravi put ne uputi, bit ću, sigurno, jedan od onih koji su zalutali.’ A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: ‘Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!’ A pošto zađe, on reče: ‘Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge pridružujete!”’ (6,75-78)
Ipak, poimanje Boga nije tako široko prihvaćeno kako se misli. Bio sam iznenađen spoznajom da su moje kolege, naučnici u akademskim krugovima Amerike i Evrope, i to ne samo iz bivšeg komunističkog bloka, ateisti. I ja sam lično u jednoj fazi mog života pokušavao biti ateista. To je bila moda neko vrijeme, odmah poslije Drugog svjetskog rata, među studentima u mojoj domovini Egiptu. Pokušavao sam se prilagoditi stavovima mojih vršnjaka, ali sebe nikada nisam pronalazio u konceptu univerzuma bez Boga. Konačno sam taj koncept odbacio jedne večeri kad sam otvorio rječnik kako bih provjerio značenje neke riječi. Došla mi je misao: “Zamisli da mi neko kaže da je nepogrešivi poredak riječi u rječniku ishod neke eksplozije u štampariji koja je olovna slova digla uzrak, a potom ih spustila, poredane ovako abecedno, kao u ovom rječniku.” Moj um to nije prihvatao.
Ako je On Krajnji, Apsolutni Stvoritelj, slijedi da od Njega ništa nije “veće” u bilo kojem smislu, inače bi On bio “manje” od nečega, imao bi ograničenja, a to bi bilo nespojivo s apsolutnošću Jednoga ili s Prapočetkom o Kome govori filozofija. Njegove dimenzije u svim Njegovim atributima mogu se iskazati u kategorijama beskonačnosti. Matematika zaista priznaje beskonačnost kao matematičku činjenicu i iskazuje je posebnim znakom. Naravno, mi ne možemo shvatiti šta beskonačnost stvarno znači, ali trebamo priznati da je to samo po sebi razumljivo, jer smo mi konačni, a konačni ne mogu razumjeti beskonačno. Tako Bog može shvatiti nas, a mi, uslijed svoje ograničenosti, ne možemo shvatiti Njega; o Njemu doznajemo upoznajući Njegove znakove i manifestacije onoga što On stvara. A kako se beskonačno ne može podijeliti s dva ili tri ili više (što je matematička činjenica), slijedi da ne može biti jedan Bog za Jevreje, neki drugi za kršćane, pa za muslimane, zatim drugi za Hinduse, pa još jedan za bezbožne itd. Bog je Jedan!
Upravo ta Jednoća Božija nalazi se u korijenu islamske vjerei vjerovanja muslimana.
Kada se zamjenica “On” koristi kako bi se govorilo o Bogu, naravno da ona ne nosi nikakve konotacije roda. Bog je iznad takvih klasifikacija, a ovdje je riječ samo o jezičkoj upotrebi, koja je i ograničena i proizvoljna. Kad govorimo o jezicima, vrijedno je napomenuti da neki jezici, uključujući i engleski, nemaju riječ kojom bi označili Jednog Apsolutnog Stvoritelja. Stoga je upotreba velikog početnog slova u riječi Bog potrebna kako bi se On razlikovao od drugih bogova, koje su načinili ljudi, a koje označavamo malim početnim slovom “b”. Neki su jezici za Njega zadržali posebno ime. Arapski jezik zadržava ime Allah. Bez obzira na to čitali mi Bog (na engleskom), Dieu (na francuskom), Adonai (na hebrejskom) ili Allah (na arapskom), ne bi trebalo biti zabune.
Na predavanjima koja sam držao publika me je često pitala:
“Ako se pokoravate Bogu, ko je onda Allah?” U drugim prilikama ova teza i nije tako bezazlena, jer neki upućeniji učenjaci kazuju da se muslimani ne pokoravaju Bogu, već da imaju nekog odvojenog vlastitog boga koga nazivaju Allah!
Hassan Hathout
———————————————————————————————————————————————————
BOG
ŠTA SAD?
ISLAM I DRUGI
Ljudi Knjige
Doktrinarne razlike
Jevreji
Kršćani
STRUKTURA ISLAMSKOG UČENJA
OPĆI PREGLED ŠERIJATA
Izvori Šerijata
Ciljevi Šerijata
Crkva i država
Demokratija
Unutarnjost islamskog učenja
Pet stupova islamskog vjerovanja
Islamska moralnost
Okus Kurana
Ovako je govorio Poslanik
ŽIVA PITANJA
NOVI SVJETSKI POREDAK
Autoritet nad čovjekom
Vlasništvo nad dobrima
Jednakost ljudi
Potreba za samoobuzdavanjem
Rat i mir
Ekologija
Pitanja stanovništva
Džihad
Porodica i seksualna revolucija
Biomedicinska etika
PITANJA REPRODUKCIJE
Regulisanje plodnosti
doniranje organa i transplantacija
Definicija smrti
Eutanazija
Komentar
Genetski inžinjering
