Na licima ljudi su većinom isti tmurni izrazi. Toliko su nas pritisnuli brige i problemi da na zidu ne vidimo vrata i prozore, samo njegovo crnilo. Društvo se moderniziralo, tehnologija dosegnula visok stupanj, ali unutra nam nešto zahladilo, možda zbog toga što hlad od težine života tražimo pod krivim drvetom. I zahladilo, i otupjelo, i prema krivom se usmjerilo. Zamislim se sama nad sobom kad shvatim da sam zbog nečeg zabrinuta, da zbog tog nečeg prolaznog dane trošim hodajući okolo tužnog izraza lica, namještenog osmijeha i bukirana lošim osjećajima. Upitam se zbog čega? Zbog dunjaluka? Upitam se, Nermina, zar zaista, zbog dunjaluka?
Uzvišeni Allah u suri Ali Imran, 185. ajetu kaže: „a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ Kakav nam je okus riječi „varljivo“ na jeziku? Dunjaluk je varka, zamka, poput mađioničarskog trika čiju istinu ne znaju samo oni koju su mu se slijepo predali i povjerovali u razumu nerazumnu Darwinovu teoriju evolucije. Ispod kojeg to drveta mi stojimo kad sunce uperi svoje zrake u nas? U čemu tražimo spas? Zar na ovom dunjaluku čovjeka može smiriti nešto, osim vjere u jednog Boga kojemu je poznato svačije stanje? Hodam gradom i gledam ljude oko sebe. Gledam i vidim nas insane kako smo zaboravili ono najbitnije, kako nas je dunjaluk obuzeo, kako nam je postao ono najbitnije. Zar nam nije Muhammed, salallahu alejhi ve sellem, rekao o važnosti dunjaluka naspram ahireta, a što prenosi Sehl ibn Sa’d es-Saidiji, radijallahu anhu: “Da dunjaluk vrijedi kod Allaha kao krilce mušice, ne bi kafir na njemu popio ni gutljaj vode.”(Tirmizi, hasen-sahih) Da dunjaluk vrijedi kao krilce mušice, ali on ne vrijedi ni toliko! A koliko nama vrijedi? Koliko je dunjaluk postao dio nas? Rekao je jednom jedan hafiz:“Znaj da sve što te obuzme u cijelosti, nije te vrijedno, osim Allaha.“ I nije nas vrijedno, a znate zašto? Zato što nas je Allah Uzvišeni stvorio da samo Njemu robujemo, zato što Allah Uzvišeni ne želi da nas išta posjeduje, što ne želi da nas uništava ono što je stvoreno da bi bilo uništeno! Previše smo se vezali za dunjaluk, za prolaznost, a stvoreni smo za vječnost, zato nam je stanje danas kakvo jest.
Poštovana braćo i drage sestre, ne smijemo zaboraviti i ne smijemo dati dunjaluku da postanemo našom istinom kad bismo mi muslimani trebali više nego itko drugi biti svjestan svega ovog. Ne vrijedi dunjaluk ni koliko krilce mušice, vrijedi naspram ahireta ono što ostane na prstu nakon što ga umočiš u more. I brige i problemi i sreća i nesreća sve suto prolazni segmenti života na ovom svijetu. Pa šta nam je? Zašto dopuštamo da nas sa tračnica izbaci ovaj svijet? Mi muslimani moramo imati povjerenja u našeg Gospodara iz kojeg će proizaći naša smirenost, zbog kojeg smo sigurni da je naša sadašnjost kao i prošlost i da će naša budućnost biti najbolja za nas jer je Uzvišeni Allah tako odredio. Poslanik, salallahu alejhi ve sellem je učio: „Bože moj, molim te za zadovoljstvo odredbom.“ Tu leži sreća na ovom svijetu, u zadovoljstvu odredbom, a kada smo zadovoljni njome, znači da imamo i povjerenja u našeg Gospodara. Moramo imati lijepo mišljenje o svom Gospodaru iz poznatog hadisa: „Ja sam pri mišljenju svog roba o Meni.“ Na nama je da ispunimo svoju obavezu, da imamo lijepo mišljenje o Gospodaru, a Allah će ispuniti ono što je Sebi stavio u obavezu, dat će nam shodno tom mišljenju! Zato, nasmiješimo se! Nasmiješimo se iz mnogo razloga: mi smo muslimani, Gospodar nam je Allah, a treba li ostatak razloga za sreću uopće i nabrajati?
Ponašajmo se kao muslimani što znači osloniti se na svog Gospodara, a svaki je problem naspram Njegove veličine mrva i manje. Ali b. Muveffek je rekao: “Jednom sam razmišljao o svojoj porodici i njenom siromaštvu, šta je uzrok tome. Usnio sam neki papir na kojem je pisalo: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Sine Muveffekov, zar te strah siromaštva, a Ja sam tvoj Gospodar?” Kada je bilo pred zoru, došao mi je neki čovjek noseći pet tisuća dinara i rekao: “Uzmi to, o ti koji si slabog uvjerenja!” SubhanAllah! Jesmo li i mi od onih koji su slabog uvjerenja? Stavimo osmijeh na lice i sjetimo se da riječi zikra „Allahu ekber“ koje izgovoramo na namazu i izvan njega znače da je Allah veći od svega! Veći od svega, i od mog i tvog problema. Zar zaista, zbog dunjaluka da se brinem, a Gospodar mi Allah?
Nermina Piragić
