STRUKTURA ISLAMSKOG UČENJA – izvori Islama
Riječ religija u zapadnjačkoj upotrebi ne uspijeva izraziti cjelokupnost islamskog učenja kao opsežnog sistema koji utječe na sve aspekte života, kako pojedinca, tako i zajednice. Sveobuhvatna adresa islamskog učenja za njegove sljedbenike zove se Šerijat. Podjela Šerijata na tri kategorije, a to su :
- obredoslovlje
- moralni kod i
- pravni sistem,
proizvoljna je, jer su one međusobno čvrsto povezane i integrisane. Ono što je moralnost za pojedinca postaje, nadalje, norma zajedničke moralnosti, a moralnost ne postoji u pravnom vakuumu.
Unutrašnje biće (savjest i namjere) i vanjsko biće (djela i vidljivo ponašanje) trebali bi biti u skladu, a ne u sukobu, a sistem
obredoslovlja priprema pojedinca da postigne ovu realnost islamskog učenja. Sve što je manje od toga varljivo je i lažno.
OPĆI PREGLED ŠERIJATA
Izvori Šerijata
-
Prvi izvor Šerijata je Kur’an
Prvi izvor Šerijata jeste Kur’an, doslovna Božija riječ.
Kur’an se bavi širokim spektrom pitanja, počev od uspostave vjerovanja do definiranja apsolutnih moralnih standarda i kodova dozvoljenog i nedozvoljenog ponašanja. On opisuje principe služenja Bogu i postavlja okvir opsežnog pravnog sistema koji se odnosi na porodični zakon, ekonomska načela, krivični kodeks, društveno ponašanje, pregovaranje, na etiku rata i mira, obrazac vladavine (i smatra se islamskim prethodnikom demokratije), na ljudska prava, odnose s drugim religijama, nasljeđivanje, oporezivanje (zekat) itd. Teško se može kazati da postoji neko životno pitanje o kojem nema nešto zabilježeno u Kuranu.
Kur’an postavlja osnovni okvir i nepromjenjive principe kad je riječ o vjerovanju (akida) i obredoslovlju (ibadat), dok je polje pravnih propisa kojima se uređuju međuljudski odnosi (muamelat), osim nekoliko izuzetaka, regulisano prilagodljivim općim smjernicama. Tako su konstante iz oblasti muamelata ograničene. To je doprinijelo snažnom rastu i razvoju pravne’nauke (u izvođenja pravila), dajući prostora mnogim školama misli i stoljećima sakupljajući obilje mišljenja koja su zadovoljavala različite potrebe mjesta i vremena, dokazujući da Šerijat nije ni statičan niti se može iscrpiti.
2. Drugi izvor Šerijata je Sunnet
Drugi izvor Šerijata jeste sunnet (tradicija) poslanika Muhammeda(s.a.w.s) u vidu onoga što je on naredio, zabranio, uradio ili priznao u svom životu, radu i djelovanju kao poslanik. Sunnet ponekad pojašnjava Kur’an, daje primjere, detaljnije uređuje neke opće postavke i dopunjuje u nekim oblastima. Nauka o sunnetu, posebno proces potvrđivanja autentičnosti onog što je Poslanik govorio, vjerovatno
je najegzaktnija grana u historiji nauke. Stroge smjernice koje su slijedili sastavljači sunneta u svom praćenju lanaca prenosilaca i svjedoka, kao i, povrh svega, njihovi najozbilniji napori kako bi se potvrdilo da preneseni sunnet nije u direktnom ili indirektnom sukobu s Kuranom ili s utvrđenom činjenicom ili sa zdravim razumom ustanovili su sunnet kao nauku preciznosti.
3. Treći izvor Šerijata jeste analogija
Treći izvor Šerijata koristi se kad neko pitanje nije posebno uređeno Kuranom ni Sunnetom. Analogiji se pribjegava kroz proces deduktivnog promišljanja koji izjednačava neko novo pitanje s drugim o kojem već postoje utvrđena rješenja u Kuranu i/ili Sunnetu. Idžtihad je izraz kojim se označava korištenje dostupnih dokaza (religijskih, naučnih, statističkih i društvenih) kako bi se ukazao najbolji put koji treba odabrati pod uvjetom da se on ne kosi s Kuranom ili Sunnetom ili s ciljevima Šerijata, o čemu će uskoro biti riječi. Dakle, Šerijat nije rigorozni skup pravila koji se treba prepisivati i primjenjivati u svakom dobu i na svakom mjestu. On dopušta ljudskoj pronicljivosti da promjenjivim situacijama pristupi kroz progresivno donošenje zakonskih normi. Tokom razvoja pravne nauke pravna pravila uspostavljana su primjenom islamskih principa izvedenih iz smjernica Poslanika i Kurana kako bi se ovladalo novim situacijama. Primjer ovog jeste princip “Neophodna potreba nadvladava zabranu.” Naprimjer, nije dozvoljeno jesti svinjetinu, ali kad bi to bila jedina hrana osobi izgubljenoj u pustinji, ona postaje dopuštena u potrebnoj količini kako bi osoba preživjela sve dok joj dozvoljena hrana ne bude dostupna. Drugi primjeri su: “Od dva zla treba izabrati manje, ako se ni jedno ne može izbjeći”; “Javni interes ima prednost u odnosu na lični”, kao i: “Haram treba odstraniti.” Kad ne postoji sukob s Kuranom i Sunnetom, opće pravilo jeste:
“Gdje god jeste blagostanje, tu jeste Božiji zakon.”
Prvo poglavlje
BOG
ŠTA SAD?
ISLAM I DRUGI
Ljudi Knjige
Doktrinarne razlike
Jevreji i Kršćani
STRUKTURA ISLAMSKOG UČENJA
OPĆI PREGLED ŠERIJATA
Izvori Šerijata
Ciljevi Šerijata
Crkva i država
Demokratija
Unutarnjost islamskog učenja
Pet stupova islamskog vjerovanja
Islamska moralnost
Okus Kurana
Ovako je govorio Poslanik
ŽIVA PITANJA
NOVI SVJETSKI POREDAK
Autoritet nad čovjekom
Vlasništvo nad dobrima
Jednakost ljudi
Potreba za samoobuzdavanjem
Rat i mir
Ekologija
Pitanja stanovništva
Džihad
Porodica i seksualna revolucija
Biomedicinska etika
PITANJA REPRODUKCIJE
Regulisanje plodnosti
doniranje organa i transplantacija
Definicija smrti
Eutanazija
Komentar
Genetski inžinjering
