ŠTO JE NAMA NAMAZ?
Što je veća vjera, što veća ljubav prema Allahu, dž.š., moguća su i veća životna iskušenja. Tako je Božji poslanik Muhammed, a.s., od svih ljudi, proživio najveća životna iskušenja. Osim što je ostao siroče, bez oca i majke, te izgubio dvojicu sinova prije poslanstva (kasnije će mu umrijeti i treći sin kao i tri kćerke prije njegove smrti) Muhammedu, a.s., bilo je najteže iskušenje kada mu u početku njegove poslaničke misije njegov narod nije povjerovao odnosno kada su ga u laž utjerivali, vrijeđali pa čak pokušali i ubiti. Osim svakodnevnih vrijeđanja i ismijavanja, u kratkom vremenskom razmaku umiru mu stric Ebu Talib i supruga Hadidža, dvoje ljudi koji su mu davali najveću potporu, podršku i zaštitu. Muhammed, a.s., pokušava s misijom i u Taifu, gradiću udaljenom 80-tak kilometara od Mekke. Međutim, i tamo doživljava još žešće uvrede, ismijavanja i fizičke napade. Poslije toga u Mekki nailazi na likovanja i ismijavanja Mekkelija, koji su očito u tom trenutku pomišljali kako je Muhammedova, a.s., poslanička misija blizu kraja. Netko može pitati, zašto je Allah, dž.š., dozvolio da Njegov poslanik pati i doživljava poraze, uvrede, ismijavanja i poniženja? I to je bio dio Allahovog plana/načina odgajanja Muhammeda,a.s., i najbolje generacija ljudi/ashaba koji su ikada živjeli na zemaljskoj kugli; da nama budu primjer! Oni su pokazatelj da do rezultata na ovome svijetu možemo doći samo našom ustrajnošću, strpljivošću, krajnjim naporima i stalnom vezom s Uzvišenim Bogom. I da onaj konačan rezultat ili ostvarenje naših nastojanja leži isključivo u Volji Gospodara Svemira! Naravno, Allah, dž.š., šalje i pomoć svome Poslaniku i svim muslimanima, kao što je i u Kur’anu obećao, ali ta prva pomoć nije „ELEMENTARNA NEPOGODA“ koja bi uništila Mekkelije i stanovnike grada Taifa, jer su vrijeđali i ismijavali Njegova Poslanika, niti je „ČAROBNI ŠTAPIĆ“ kojim bi Muhammed,a.s., u islam uvodio ljude koje bi htio, nego MI’RADŽ!
U stanju opće žalosti, tuge, bola i razočarenja, Allah, dž.š., časti Svoga poslanika Mir’adžom, noćnim putovanjem u najudaljenije nebeske sfere prilikom kojeg je Muhammed,a.s., kao što Kur’an veli, vidio najljepša znamenja svoga Gospodara, susreo najodabranije poslanike poput Ibrahima, Musaa i Isaa, a.s., te razgovarao sa svojim Stvoriteljem bez ikakva posrednika. I taj razgovor jeste Molitva, kao što je naša Molitva svojevrsni Mi’radž! Na Mir’adžu je Muhammedu, a.s., kao i svim muslimanima, naređena molitva u formi u kojoj je danas obavljaju. Molitva u islamu je izravni razgovor čovjeka s njegovim Stvoriteljem bez ikakva posrednika; bio on poslanik, svetac, svećenik ili kip! Pet puta na dan, u pet različitih vremenskih perioda, čistog tijela, odijela i na čistom mjestu obaviti direktni razgovor sa svojim Stvoriteljem u najvećoj intimi na isti način kako je Muhammed,a.s., obavio na Mir’adžu, stroga je islamska dužnost i dokaz nečije vjere! I TO JE TA ALLAHOVA POMOĆ! „O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih.” ( El-Bekare: 153)
Namaz je od tog trenutka postao najvažniji temelj islama, prva vjernička obveza za koju će na Sudnjemu Danu odgovarati: VIZA/UVJET za Allahovu milost i Njegov Džennet. I zato, vjernici nikada, i ni pod kojim uvjetima, neće propustiti molitvu, jer znaju, ako je propuste da je do kraja svoga života nadoknađuju ne mogu imati onu nagradu kavu stječu kada je na vrijeme i po mogućnosti u džematu/zajedno s drugim vjernicima obave!
ZATO, ČUVAJMO SVOJE NAMAZE!!! ONI SU NAM VIZA ZA DŽENNET
ef. mr.sc Mirza Mešić
