ŠTO TO “(NE) VALJA” S MUSLIMANIMA?

Nemuslimani, radi nepoznavanja Islama i krive prakse muslimana, u islamu uglavnom vide prijetnju za svoj pogled na svijet i život. U isto vrijeme, korumpirani i nesposobni muslimanski vladari, (kako danas tako nažalost i kroz povijest, čast izuzetcima) da bi opravdali svoje dugovječno vladanje muslimanskim masama, nude svoje osobno tumačenje islama koje nema veze s islamom kakvim ga je živio Muhammed, a.s., i prve generacije muslimana.

U mnogo čemu, za današnje stanje sveprisutne islamofobije dobrano su krivi i sami muslimani. Tome, naravno, doprinosi i opće neznanje, urođeni strah i mržnja prema islamu i muslimanima koje se vjekovima nagomilalo, a koje danas pojedinci iz regionalnog i šireg političkog, kulturnog, vjerskog i medijskog miljea iz samo njima znanih razloga dodatno raspiruju.

Islam je najstarija i najmlađa monoteistička religija – islam je Mir

Iako se vjera islam danas uobičajeno vezuje za poslanika islama Muhammeda, a.s., i poput dviju drugih monoteističkih religija (židovstvo i kršćanstvo) svoje korijene temelji u Ibrahimovskoj/Abrahamovskoj odanosti i pokornosti Bogu, Stvoritelju i Gospodaru Svjetova, za muslimane ona nije isključivo i potpuno nova vjera koja se pojavila Objavom Kur’ana, muslimanske svete Knjige, nego je ista vjera koju su svi Allahovi Poslanici, od Adema a.s., prvoga čovjeka i prvoga Poslanika, pa do posljednjeg Muhammeda a.s., živjeli i propovijedali: „On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu/Noi i ono što objavljujemo tebi (Muhammede), i ono što smo naredili Ibrahimu/Abrahamu i Musau/Mojsiju i Isau/Isusu: “Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!” Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.“(Eš-Šura/Dogovaranje, 13)

Islam naglašava svoju univerzalnost, svevremenost i naravno Božje porijeklo. Sam pojam dolazi iz arapskog jezika, koji je jezik objave islamskih učenja sadržanih u muslimanskoj svetoj Knjizi Kur’anu i jezik svakodnevne molitve muslimana, i označava potpunu, ali svjesnu, voljnu i aktivnu pokornost/predanost Allahu dž.š., Jednome i Jedinome Bogu, Apsolutnom Stvoritelju i Uzdržavatelju sve pojavne egzistencije na Zemlji i cijelome Univerzumu. Osim pokornosti Jednome Bogu, pripadnost islamu podrazumijeva i slijeđenje životnog puta (Sunnet) posljednjeg Božjeg Poslanika Muhammeda, a.s., kao prvog i nezaobilaznog tumača Kur’ana, Božje Riječi.

Islam također u svojoj etimologiji sadrži značenje mira (selam/islam od istog korijena s-l-m), jer samo život u skladu sa Allahovim Zakonima, kojima je On, Uzvišeni, uredio Univerzum, čovjeku dugoročno može osigurati duševni i svaki drugi mir u ovom prolaznom ali i u budućem vječnom životu.

Islam nije religija u užem smislu te riječi, kako se kao termin koristi u zapadnjačkoj filozofskoj i religijskoj literaturi. Pored termina islam, muslimani za svoju vjeru koriste i izraz Ed-Din ili Din kojim označavaju ukupnost ljudskih ponašanja, sveobuhvatni i sve prožimajući način života, individualnu vjeru/uvjerenje, ali i sve aspekte ljudskog života: privatni i javni, moralni i svjetovni, duhovni i materijalni, pravni i društveni, ekonomski i obrazovni. U islamskom svjetonazoru malo je (ako uopće i postoje) aspekata individualnog i društvenog života koji se ne smatraju izrazom islama kao kompleksne civilizacije u kojoj bi pojedinci, društva i vlade trebali odražavati volju Jednoga Boga. U biti, el-Islam ili ed-Din, onako kako islam samog sebe promišlja, uključuje ono što radimo, što mislimo i što osjećamo isto kao što daje odgovore odakle dolazimo i kamo idemo.

Islam je ista mogućnost za sve

Islam je vjera, svojevrsni svjetonazor, odnosno način života koji nudi iste mogućnosti za sve svoje sljedbenike ali i za sve druge ljude koji žive pod okriljem islama. U islamu vladar nema nikakve povlastice nad počinjenim, dapače, vladar je višestruko odgovoran jer uživa određene pogodnosti te je pod stalnim prismotrom, propitivanjem i kritikom javnosti. Narod je taj koji sudi i koji na izborima odlučuje da li određeni vladar (predsjednik, premijer, halifa ) zaslužuje ili ne zaslužuje nastaviti vladati. Islam uvijek gleda na opće dobro, i interes zajednice stavlja ispred interesa pojedinca ili određene interesne grupe. I pojedinac, po točno definiranim zakonima, štiti svoje interese; njegova vjera (ma kojoj pripadao), život, čast i dostojanstvo i imetak su u islamu sveti i nepovredivi, a za sve one koji narušavaju navedene svetinje propisane su stroge sankcije. Naravno, ovakvo viđenje svijeta i života u eri agresivnog sekularizma, korupcije, nepotizma, financijskih mešetara i nastranih pogleda na život, mnogima ne odgovara, kako nemuslimanima, tako, nažalost, i mnogim muslimanima.

Muslimani drugima odašilju krivu sliku o islamu

Islam je u svojim učenjima, koja uređuju svaki čovjekov aspekt, u mnogo čemu potpuno drugačiji od onoga kako ga današnji muslimani u većini slučajeva prikazuju! Zato ću ugrubo navesti samo nekoliko pokazatelja koji bi trebali ponukati muslimane da razmisle o sebi i svome odnosu prema svojoj vjeri, a nemuslimane da ne povezuju praksu pojedinih muslimana sa islamom kao takvim, jer je ona često dijametralno suprotstavljena izvorima islama. Kao što reče poznati francuski filozof i teoretičar Roger Garaudy (Marsej, 17. jul 1913 – 13. jun 2012.) koji je prešao na islam: „Hvala Bogu pa sam prije upoznao islam nego muslimane, da sam prvo upoznao muslimane, ne bih nikada prešao na islam“.

Prva kur’anska naredba (Objava) Muhammedu, a.s., i svim muslimanaima, iz sure El-Aleq glasi: „IKRE“ / UČI, ČITAJ, STUDIRAJ, U IME GOSPODARA SVOGA – A na svijetu među nepismenima najviše muslimanima!??? (Muslimani su spremni gubiti sate na FB, gledajući TV ili igrati igrice, a nisu spremni svaki dan pročitati džuz Kur’ana ili barem 50 stranica neke korisne knjige, učiti strane jezike ili prisustvovati tribini, promociji knjige ili kazališnoj predstavi, a o propuštenim namazima ili zanemarivanju posjete rodbini i prijateljima da i ne govorimo??!!!!

Muhammed, a.s., u jednoj svojoj izreci ( hadisu) veli: „Nije vjernik onaj koji zanoći sit, a njegov susjed gladan!“ – A na svijetu među gladnima najviše opet muslimana!??? Gdje su zekat, vitre i obična sadaka? Gdje je islamska solidarnost bez koje nema Dženneta? Gdje su silne milijarde od prodaje nafte i plina?

Muhammed,a.s., je jedne prilike rekao: ”Kada se dvojica muslimana sukobe (oružjem) i ubojica i ubijeni će u Džehennem. Poslanik, a.s., je zatim od svojih ashaba upitan: ”Allahov Poslaniče, jasno nam je za ubojicu, ali zašto i ubijeni?” ”Zato što je i on nastojao da ubije svoga protivnika – odgovorio je Muhammed ,a.s.” (Muslim) A pogledajmo muslimanski svijet!??? Svi se pozivaju na Allaha i na vjeru islam, a spremni su činiti nasilje jedni drugima!???

Kojoj skupini ti pripadaš?

Ono što danas posebno zbunjuje i plaši ne samo nemuslimane nego i većinu običnih muslimana je lahkoća s kojom muslimani danas jedni druge proglašavaju kafirima/nevjernicima ili popularno tekfire, omalovažavaju, vrijeđaju, ne poštuju, pa čak i ubijaju, jer pripadaju drugoj i drugačijoj pravnoj školi ili načinu mišljenja koji je , usput rečeno, vjekovima prihvaćen. (nešto poput povijesnih sukoba između katolika, pravoslavnih i protestanata) I nije to samo odnos između tzv. sunija i šija!? Za mene je osobno i pojam sunija, kao i šiit ili šija, vremenom izmišljen i spada u „novotariju“ kao i pojam vehabija, derviš, sufija; ništa to nije postojalo u vrijeme Muhammeda, a.s., a danas se tako sočno koriste, kao da je važnije opisati nekoga šijom, sufijom ili selefijom nego mu’minom (vjernikom) ili muhlisom (iskrenim) ili muhsinom (dobročiniteljem) – terminima koji doista postoje u Kur’anu, kao što naravno postoje i kafir (nevjernik) i munafik (licemjer) za razliku od gore navedenih! Jednom riječju: ti pojmovi su vremenom izmišljeni, nemaju svoje uporište u Kur’anu i Sunnnetu Muhammeda, a.s., i danas više štete nego što koriste u objašnjavanju i življenju islamskih pologa. Vrijeme je da ih se počnemo oslobađati!

Sebe osobno vidim u zadnjem ajetu sure El-Hadždž: „On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik (Muhammed,a.s.) bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, namaz obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte. On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!” (El-Hadž, 78)

I kada me Gospodar svjetova na Sudnjemu danu bude pitao kojoj sam skupini pripadao nadam se da ću se sjetiti ovog kur’anskog ajeta te kazati da su moji šejhovi (učitelji u vjeri) bili Ibrahim a,s., Muhammed, a.s., i njegovi časni ashabi. Naravno, isto tako volim i Musa/Mojsija i Isaa/Isusa, a.s., jer su oni bili muslimani, mu’mini, muhlisi i muhsini i nadam se da ću biti u njihovm društvu u drugom, vječnom životu.

Na kraju: ispravnim stazama razmišljanja, djelovanja i općenito življenja, muslimani se mogu vratiti ako na pravi način shvate i primijene prvu kur’ansku naredbu (IKRE’), oslobode se robovanja dunjaluku te počnu istinski željeti drugima ono dobro koje žele sebi. A najveće dobro je islam! A onda će, valjda, i naši susjedi nemuslimani imati jasniju sliku o islamu i muslimanima.

Mirza Mešić

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

One thought on “ŠTO TO “(NE) VALJA” S MUSLIMANIMA?”