Što nas se tiče? Lijep ahlak!

Započela bih ovaj tekst sa riječima Božjeg Poslanika, Muhammeda, salallahu alejhi ve sellem, a koje glase: Lijepa osobina čovjeka je da se kloni onoga što ga se ne tiče. (Ebu Davud) Često se sjetim ovog hadisa i zamislim nad njime. Uzvišeni Allah u časnom Kur’anu kaže u suri Er-Rad: „Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju.“ (prijevod 19. ajeta).

Gledajući svoj islam preko gore navednog hadisa, koliko smo mi muslimani – oni koji znaju da je istina ono što se objavljuje od Gospodara jednaki onima koji su slijepi? Ono što primjećujem među muslimanskom omladinom, a i starijim generacijama je to da se mi ne klonimo onog što nas se ne tiče! Nerijetko ističem kako je jednom muslimanu najvažnije imati dobro definiran i izgrađen islamski ahlak jer je ahlak ono čega danas među ljudima, bilo nemuslimanima, bilo i među muslimanima, nema. Ljubaznom se i dobrom čovjeku otvaraju svaka vrata. U drugom hadisu koji se prenosi od Ebu Derde, radijallahu anhu, Vjerovjesnik, salallahu alejhi ve sellem, kaže:  “Nijedna stvar neće biti teža na Sudnjem danu, na mizanu vjernika od lijepe naravi. Zaista, Allah mrzi bezobrazne brbljivce (bestidne u govoru i ponašanju).” (Tirmizi hasen, sahih) Koliko je od lijepog ahlaka govoriti o stvarima koje nas se ne tiču i time zadirati u tuđu privatnost i razloge koji su nama nepoznati?

Mi ne možemo znati šta je u čijem srcu i šta je u čijoj kući niti su nam poznate tuđe namjere. To je poznato samo Allahu, džellešanuhu, koji nas poznaje bolje i od nas samih. Zapitajmo se imamo li mi osobinu  koju Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, opisuje lijepom, a sve što je lijepo treba se naći kod vjernika u pogledu njegovog ahlaka? Upirati svoj pogled u ono što nas se ne tiče, slušati govor koji nas se ne tiče i pričati svojim jezikom o onome što nas se ne tiče zaista su stvari kojih bi se jedan musliman trebao kloniti. Ne trebao, nego morao! Danas se nalazimo u društvu kojem je temelj krhak jer su ljudi koji ga grade izgradili svoje ličnosti u krivom smjeru.

Sasvim je normalno očekivati da će i društvo ići u krivom smjeru ukoliko je temelj krivo postavljen i sasvim je normalno to očekivati od nemuslimana, ali ne i od muslimana! Ukoliko se nalazimo u nemuslimanskoj zajednici u kojoj smo u manjini, nikako nije razlog da se povedemo za  njihovim ponašanjem i takvom vrstom razmišljanja. Allah, subhanehu we te’ala, od nas traži i uči nas tome da svatko od nas bude svjetionik tamo gdje se nalazi. Za što koristimo svoje oči, svoje uši i svoj jezik? Je l’ nas se tiče? To je pravo pitanje. Uzvišeni Allah nas u časnom Kur’anu savjetuje u suri El-Isra: „Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.“ (prijevod 36. ajeta) Za sva ova svojstva bit ćemo pitani na Sudnjem danu. Bit ćemo pitani za svoj islam! Nerijetko se u svojoj svakodnevnici nađem u situaciji kad razmišljam o onom što me se ne tiče, gledam ono što me se ne tiče ili slušam itd. Neizbjegavanje toga odvest će nas u gibet, uzeti nam korisno vrijeme, približiti nas haramu općenito, a s druge strane udaljiti nas od našeg Gospodara, Svemilosnog Samilosnog. Naš problem je što se previše bavimo tuđim problemima, a ne svojim manama i nedostacima, što nismo dovoljno usredotočeni na svoje vlastito duhovno usavršavanje, već na kritiziranje drugih! Sjetih se riječi jednog hafiza kada je rekao: „Kako malo dajemo, a kako puno tražimo…“ I subhanAllah, koliko ima istine u tome! Koliko se mi mijenjamo radi Allaha, koliko radimo radi Allaha, koliko mislimo na Allaha, a koliko tražimo od Njega? Pazimo na svoje imansko stanje radi Njega, radi toga što nas je počastio islamom i dao nam da okusimo vrelo islama. Zašto ne vjerujemo Resulullahu kad je rekao da je od najljepšeg islama ne baviti se onim što te se ne tiče? Zašto ne slijedimo onog koji nam je uzor? Nemojmo biti od onih koji će iznevjeriti ono što jesu, koji neće dobro izvršiti svoj emanet. Vjera je savjet i zaista nam Allah u našoj vjeri ništa teško nije propisao. I za kraj, sjetimo se 31. ajeta sure Ali- Imran: „Reci: ´Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! – a Allah prašta i milostiv je.`“ 

Nermina Piragić

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.