„A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.“ Kur’an, Ta-Ha 124 ajet
Potaknuo me ovaj ajet na razmišljanje o recesiji. Sveopće pristuna tema siromaštva u svijetu. I onaj tko ima sve mu nešto nedostaje, ne osjeća da je u zadnjem kriku mode, tehnologije i trenda.
Suština vjere je žrtva i zahvalnost. Na jednu stranu imamo zahvalnost koja je temelj svih drugih vrlina. Kur’an počinje sa ajetima o zahvalnosti Bogu. Na puno mjesta u Kur’anu se spominje zahvalnost kao izbor koja otvara vrata Božije milosti „kad je Gospodar vaš objavio: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti“ Ibrahim 7 ajet. Kao i ajet „Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući“
No zašto bi nas Bog kažnjavao ako nam je sudbina već određena?
Pitanje sudbine u islamu je jedno od onih gdje su se ljudi razišli u različite tabore. Moje skromno osobno mišljenje na temelju izvora koje sam konzumirao je da je sudbina svakog određena . Ne pitamo se gdje ćemo biti rođeni, da li siromašni ili bogati, kakvo nam je porijeklo itd. Većinu stvari u svom životu ne biramo. Jedino što možemo birati jesta da li ćemo zahvalni ili nezahvalni biti. Zahvalnost otvara vrata kreativnosti, aktivizmu i svim ostalim pozitivim vrlinama. Nezahvalnost dovodi do letargije ili hedonizma.
I tu se ponovo vraćam na ajet / rečenicu na početku ovog teksta: „ A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.“ Usitinu fantastičan, čudesan ajet koji nam govori jako puno u jako malo riječi!
Kad shvatimo da je izvor vjere zahvalnost Stvoritelju na svemu što nam daje i ne daje, logičan je zaključak da onaj tko se okrene od Knjige Božije i Riječi Njegove ide putem koji je ili hedonizam ili depresija. A obje krajnosti su dovele ovo društvo u ovo gdje se sada nalazimo: beskrupulozna korupcija i mito , lihvarske kamate i banke koje cijede iz ljudi i država i zadnje što posjeduju. Ljudi, iako danas imaju puno više u materijalnim stvarimu u usporedbi sa genracijom svojih pradjedova ili djedova, i dalje se smatraju jadnim i siromašnim ako nisu u zadnjem trendu sa mobilnim uređajima, autima i odjećom. Sve je to razlog kapitalističko/materijslistički natrojenog društva koje odgovara samo maloj manjini ljudi na Zemlji koji posjeduju kapital, a dok velika većina ljudi sve više gubi tlo pod nogama u financijskom i svakom drugom smislu, te informacijski i obrazovno postaje samo stado manjine kojim ona manipulira kako želi.
No zapitajmo se odkud toj manjini tolika moć? Vjera.Opet je isti odgovr. Mi ljudi vjerujemo da ako imamo puno ljudi koji su u našem telefonskom imeniku, ako imamo ta i ta materijalna dobra da smo onda vrijedni. A zaista je djelom to i točno zato što velika masa ljudi i ne gleda drugo ništa nego puku formu i na temelju toga prosuđuje o karakteru i vrlinama osobe. No zašto ljudi puno svoje džepove i misli da je to uspjeh? Zato što su im srca prazna. A kako ih sve više pune, a srca i dalje ostaju prazna onda pokušavaju sa još više svim materijalnim sredstava i ovozemnih zadovoljstava da popune svoju duševnu prazninu , međutim srce se jedino hrani Božijom ljubavi. Kao što je slavni psiholog Erich Fromm u svojoj knjizi “Imati ili biti” primjetio da je Zapadna civilizacija u strahovitoj bolesti i disbalansu jer je izgubila homeostazu između imanja i bivanja i da su se vrijednosti okrenule samo na imanje na štetu bivanja. (više o tome ovdje ).
Islam je balans . On je pokornost Onome koji je stvorio ovaj svijet i sve na njemu i nikome i ničemu drugome. Mnogi od nas nesvjesno imaju skrivena božanstva kojima pridaju više važnosti nego samom Stvoritelju. Kao što kaže Allah u Kur’anu „O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napuštajte ga, ta vi slušate šta on govori“ El-Enfal 20 ajet. Pokoravanje Stvoritelju je najispravnije kroz praksu i govor Njegovog poslijednjeg Poslanika Muhammeda (neka su mir i spas na njega) koji je bio u njegovoj neposrednoj blizini na miradžu , koji je dobivao kroz 23 godine objavu od Stvoritelja preko Ruhul-emin-a (Svetog duha) tj meleka Džebraila. Gospodar svjetova nije zabranio lijepe stvari vjernicima kao što to kaže :“ O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju. „ El-Maide 87 . Dakle nije nam zabranjeno, dapače pohvalno je stremiti ka ostvarivanju materijalnih, karijernih i svih ostalih vrhunaca , jer kako izreka Poslanika Muhammeda (neka su mir i spas na njega) kaže „Allah je lijep i On voli ljepotu“ . To se ne odnosi samo na izgled već svaki vjernik mora svaku stvar koju radi uraditi je čestito i maksimalno kvalitetno. To se odnosi i na odnos između ljudi i njihovu komunikaciju, koja može biti vezana za posao, brak ili bilo koju drugu aktivnost. Osoba pokorna Bogu će se maksimalno potruditi da drugu stranu u komunikaciji učini sretnom i zadovoljnom jer je to put koji vodi do Božijeg zadovoljstva, a konačno onda i čini sretnim i tu osobu.
Ono što islam tj Gospodar svjetova traži od nas je da ovaj svijet bude samo sredstvo za postizanje Božije milosti. Jednostavno rečeno stvari moramo držati u rukama , a ne u srcima. U srcima moramo imati mjesto samo za Božije svjetlo i njegovu ljubav. Iz te ljubavi mi onda volimo sve ostalo s čime je On zadovoljan , a mrzimo sve ono sa čim On nije zadovoljan. A sa čim jeste zadovoljan, i sa čim nije jasno možemo vidjeti u Njegovoj plemenitoj Knjizi Kur’anu koji ju poslao preko Muhammeda (neka su mir i spas na njega) SVIM LJUDIMA te kroz život i govor njegova posljednjeg Poslanika (neka su mir i spas na njega) !
Pa zar nije nakon ovog teksta onaj ajet na početku sad zapanjujuće ispravan i jasan?! „A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti…“ Pa kako neće ljudi živjeti jadni i u bijedi kad su umjesto besplatne i neograničeno najvrednije Božije ljubavi u srce stavili kuće, karijere, djecu...Sve je ostalo važnije nego pokornost Uzvišenom i Milostivom ! Pokoravamo se stvarima i plašimo se ljudi umjesto Onoga koji je sve to stvorio! Nismo li onda potpuno slijepi? Pored zdravih očiju ne vidimo tj ne želimo vidjeti istinu zbog svoje oholosti jer najviše obožavamo SEBE! Pa sad kad se zapitam da li i ja stavljam ovaj post zato da bi mi ljudi lajkali na fejsbuku?! Ni jedno djelo neće biti kod Stvoritelja primljeno kao dobro djelo ako nije isključivo učinjeno samo radi Njegovog zadovoljstva. Iskreno moram i ja svoju namjeru provjeriti, a u tuđe ne mogu ulaziti…
Žrtva – plod je ljubavi . Ne možemo žrtvovati nešto što nam je svejedno, onda to nije žrtva to je jednostavno bacanje smeća. Gospodar od nas traži da Njega postavimo u centar i da sve ono što smeta na tom putu žrtvujemo – ako je potrebno učiti sate i sate kako bismo postigli željenu diplomu i zaposlili se , i to je žrtva koju radimo i koju On cijeni ako je s namjerom Njegova zadovoljstva. Jer tko god je na putu rada da sebi i drugima objezbedi egzistenciju i da ne bude na teretu društva, taj je na ispravnom Božijem putu. Tko god je na putu sticanja znanje kojim će sebi i drugima biti svjetiljka istine na ovom svijetu, Stvoritelj mu olakšava put u raj (džennet).
Žrtvovati se možemo za ono što volimo, a voljeti nešto možemo ako smo iskreno zahvalni na darovima koje nam ta ljubav pruža.
Molim Gospodara svih svjetova da nas učini od onih koji slijede Istinu, koji ne okreću glavu Istini i Knjizi Njegovoj i da nas na Sudnjem danu ne učini slijepima! Amin!
Izvori: Kur’an http://quran.ksu.edu.sa/index.php?l=bs#aya=20_124
Napomena: da ja nisam kompetentna osoba da tumačim vjeru Islam te da se moja mišljenja ne mogu uzimati kao temelj na kojima će se shvaćati islam kao vjera, a bez daljneg kozultiranje sa stručnjacima iz te oblasti . Preporuka da se za tumačenja pita mr. Mirza Mešić , što možete učiniti direktno postavljanjem komentara ili upita preko stranice.
Mirsad Dubravić
