Pravi Put u Magli

Pravi put
U magli, bijela traka
Na cesti, pokazuje
Srednji put

Početkom 20. st jedan mali civilizacijski doseg značajno je spasio puno života, a koji je danas nezamisliv dio bilo koje ceste.

Kada se vozimo cestom, često, ako ikada, razmišljamo o toj traci. Jednostavno je tu, koristimo je. No, kada padne gusta magla, ona je jedino što vidimo, i što nam daje orijentir kamo dalje. Pomaže nam da se držimo pravog puta, i da ne skrenemo s njega i ne sudarim s drugim autima na drugoj strani.

Tako je i puno drugih stvari koji su jednostavni dosezi civilizacije koje koristimo sada zdravo za gotovo. Mnogi su dosezi u svojoj suštini veće dobro nego zlo. Ovo namjerno spominjem jer u ovim turbulentnim vremenima često mnogi spominju kako je neki tamo „sustav“ nešto loše. Ne postoji ništa bez nekog sustava. No problem je u mjeri, namjeri i znanju. Ako se Boga izbaci iz računice, kako onda može biti mjere? Koja je onda mjera stvari?

Ramazan je iza nas. A uskoro se bliži novi. Zaista, nikada kao za Ramazan, čovjek nema tako bogatu duhovnu sofru s koje se hrani i napaja svoju dušu. Podijelio bih s vama neka najvažnija razmišljanja i zaključke proistekle iz tog napajanja.

Sredinom prošlog Ramazana, vozio sam se sa obitelji na autocesti prema Zagrebu. Desila mi se prometna nesreća, zbog koje je auto završio na reciklaži, ali smo svi hvala Bogu ostali dobro, osim blažeg prijeloma kosti na stopalu zbog čega sam morao nositi gips 3 tjedna. Kao školu i podsjetnik.
Vozivši se prema Zagrebu razmišljao sam kako bi bilo vrijeme kada bude prilika da kupim novi auto. Onako, intimno kao razgovor sa Bogom.. I onda mi se desi da nemam auta nikako!

Zahvalan na toj školi, shvatio sam da sam bio zahvalniji, na onom što mi je Bog dao, sačuvao bih to što imam. A kada bude suđeno dobit ćeš ono što ti je suđeno. Čovjek je biće žurbe. I pokušava stalno da prevari Vrijeme. A kada god to radi, upada u zamku. Posljedice su razne, nezahvalnost, mrzovolja…

Shvatio sam, što sam načelno znao, ali sam nakon ovoga još više osvijestio, da je biti zahvalan Stvoritelju početak i kraj.
No nedavno mi se otvorio još zanimljiviji pogled na tu situaciju.
Slušavši učenja Kur’ana sure Al-Khaf, gdje se spominje događaj o Musa a.s i Khidru*, zapitao sam se zašto je Khidr radio te stvari koje ga je Bog uputio da čini, tim redom?

Shvatio sam važnost prioriteta.
Tako je Khidr prvo uradio što je bilo potrebno da se sačuva iskreni i pravi Tewhid, a otkloni zlo koje bi njega zaklonilo. Poslanik a.s. je prvih 13 godina svoje misije gradio ljude koje će voljeti Stvoritelja , gradio Tewhid. Nije bilo velikih propisa i gradnje države. Nikakvih velikih bitki. Gradio je ljude koje će voljeti Davaoca Ljubavi.

Potom je Khidr krenuo dalje na put, u brodiću, te ga probušio, sa ciljem manjeg zla i štete. Tako često i mi na svom životnom putu, često moramo raditi i birati one stvari koje su između dva zla, odnosno birati ono manje zlo. To jednom riječju možemo nazvati Hikmet. Ali nikako ne smijemo biti popustljivi u prvom pitanju, pitanju Tewhida.

Treće, nakon što su uspostavljeni temelji Tewhida, jasno nam je što nam je činiti i koje je manje “zlo”, moramo raditi bez interesno i graditi bolji svijet. Tako su Musa i Khidr naišavši na zid koji se gotovo urušio, dogradili i popravili zid, iako ih nitko od seljana nije htio ugostiti. Khidr za to nije tražio nikakvu naknadu. On je znao kakva nagrada se krije ispod zemlje. Tako isto svakog vjernika koji bezinteresno radi dobročinstvo čeka velik nagrada kod Stvoritelja. Također, ljubav i altruističko djelovanje je jedini pravi način kako se “sustav” koji je utemeljen na korupciji, interesu i nemoralu može uništiti. Takav sustav ne može razumjeti da netko radi nešto bezinteresno, odnosno radi same Dobrote i Ljubavi kao takve.

Razmišljajući tako o tim ajetima, shvatio sam kolika je važnost Tewhida, Hikmet-a i Dobročinstva.
Prebacivši to u današnju makroekonomsku i geopolitičku stvarnost, razmišljajući o događajima koji su bili tj koji se još dešavaju s COVID-19 lažnom pandemijom, te npr. dirigiranim protestima u SAD-u, izborima i svim ovim svjetskim zbivanjima, shvatio sam da sve dok se svijet ne povrati temeljima Tewhida, sve ostalo je suštinski promašaj. Pucanj u prazno, vožnja u krivom smjeru, skretanje s pravog puta.

Istinska sloboda se postiže jedino prihvaćanjem istinskog Tewhida. Čovjek koji je istinski slobodan na ovom svijetu bit će i na drugom svijetu, a čovjek koji je rob na ovom svijetu bit će rob i na drugom svijetu.

Istinska sloboda se postiže samo robovanjem Tvorcu i prihvaćanjem samo Njega/Istine / Milostivog te odbijanjem svih „kumira“ , tj laži i obmana, te prihvaćanjem samo Njegovih „mjera“ i zabrana kao nešto što se bespogovorno sprovodi, pri čemu nam je On sam dao razum da prethodno sve navedene dobro razumijemo i nakon što smo ih shvatili uvjerimo u njihovu svrsishodnost te kao takve sprovodimo. Također nam je dao i slobodu izbora hoćemo li to prihvatili ili ne, te samim time obavezao i nas da nikoga ne silimo na prihvaćanje ičega.

Njegova naredba je i boriti sa za Istinu pa makar i sam ostao na njoj do samoga kraja svog životnog puta.
Oni koji tako rade, zapravo samo nakon svoje smrti otvaraju vrata u prolaz u drugi svijet gdje su i dalje istinski slobodni, kao što su to duševno bili i na ovome svijetu.
A ovi drugi, koji su se tome opirali, nakon prelaska tih vrata ulaze u isti onaj svijet robovanja, koji su sami sebi pripremili, svijet obmane i laž, svijet zla, kojeg su si pripremili.

Zar vrijedi svoj kratki život uložiti u vječnom robovanju u laži i zlu,  kada možemo biti istinski sretni i slobodni?

Ako je temelj ispravan, onda tek možemo dalje graditi kuću. U skladu s tim vjernik bi trebao da promatra i sve političke stranke, pojedince, događaje. Ništa što se događa nije bez Božje dozvole. On je dopustio da se stvari događaju, a uvijek postoji izbor reakcije na događaj. Biti zahvalan i iz toga izroditi produktivno djelovanje, ili nezahvalanost što će prouzrokovati negativno djelovanje ili pasivnost.ivnost.

Gradnja društva i države kreće od grada, izgradnja grada od naselja, naselje od kuće u kojoj ti živiš sa svojom obitelji. Dakle svatko od nas treba prije svega da se bori sa samim sobom kako bi pobijedio svoje loše strane. To je veliki džihad. Potom odgojen tek može odgajati dobro djecu. A kao izgrađena osoba, možeš potom dati svoj doprinos svojoj zajednici na razne načine, kako bi ona bila bolja. Kada bi svi tako radili imali bi dobro odgojeno društvo, koje neće raditi kriminal, nemoral, korupciju. Takvo društvo bi bilo društvo Srednjega puta, koje bi se za dobro zauzimalo, a od zla odvraćalo. Temelj toga je ispravno shvaćanje Božje Jednoće. Da je On taj koji je Gospodar, a sve ostalo je samo ono što je On stvorio. Pa tako i mi. Mi nemamo nikakva prava nad nama, jer nismo mi ti koji smo sami sebi dušu i tijelo dali! Mi samo uživamo i imamo pravo korištenje toga, uz odgovornost za to! Pa što God On odredi s nama, a mi možemo samo prihvatiti. Ako prihvatimo to i gradimo vezu s Gospodarom koja se temelji na Ljubavi prema Njemu, onda sve ostalo dolazi samo po sebi. Zato je Tewhid temelj. Sve ostalo bez njega je promašaj. Koliko god se ljudi trudili da urade suprotno. Bog je toliko Dobar i Milostiv da opet otvara prostor da sve ovo ne prihvaćamo i da mu se otvoreno suprotstavljamo!

No On je propisao svoj zakon i taj zakon se ne mijenja. Kada ljudi u nepravdi pretjeraju, sat se vrati nazad i sve se ponovo resetira. Kao što sam ja doživio svoj mali reset u autu! A često svi doživljavamo svoje male “reset” na manjim stvarima. Pitanje je da li izvlačimo pouku ili ne. Da li jačamo vezu putem zahvalnošću s Njim ili ne? Tome nikada nema kraja.

Sam proces je cilj. Do samoga kraja.

Zato sam iznimno sretan da sam na ovom putu i procesu u ovoj protekloj godini sreo i upoznao mnoge od vas, borce za Istinu. Pogotovo ove koje niste deklarativno muslimani kao ja. Koji ćete, vjerujem, pročitati ovaj tekst do kraja. Sretan sam što nas je sila ove plandemije izbacila iz naših redovnih “krugova” života i pomiješala, te smo se našli svi iz različitih kulturnih, religijskih i drugih uvjerenja, često svi s istim ciljem a to je s ciljem borbe za Istinom i Pravdom. Nadam se da ćemo se i u boljim vremenima nastaviti sretati i kada se energije naših “orbita” ponovo ustale. Svima želim puno Božje Ljubavi i Milosti!

  • Napomena: Khidr je posebni Allahov rob za kojeg ne postoji konsenzus učenjaka što je točno bio. Ime mu je dano po tome što je bio modrozelene boje. Iz Kur’ana se zna da je bio biće kojem mu je Uzvišeni dao posebno znanje koje nije dano ni Poslanicima. Zna se da ono što je Khidr činio nije radio po svom hiru već je radio strogo po Božijoj uputi i nahođenju. U to doba je Musa a.s smatrao sebe najučenijom osobom. Kada mu je Bog rekao da postoji osoba koja ima više znanja od njega on je krenuo pješice na daleki put kako bi stekao korisno znanje od njega. Pouke iz toga su razne, a neke su:
    – uvijek od učenog ima učeniji
    – za sticanja znanja moramo ukazati veliki trud
    – za sticanja znanja moramo iskazati veliku strpljivost i skromnost
    – neke stvari koje nam se čine nelogične, dugoročno će se spojiti u većem Božijem planu…

Mirsad Dubravić

autor

Leave a comment

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.