abdest – vjersko pranje određenih dijelova tijela radi molitve, učenja
Kur’ana i drugih pobožnih djela.
abd – rob; abdullah – rob Allahov; štovatelj Allahov.
adab – muslimanski način ponašanja; ispravno ponašanje.
adet – normativni običaj.
Adem – prvi stvoreni čovjek, prvi poslanik i graditelj izvorne Kabe.
adl – pravda, ravnoteža, sklad; značajan kur’anski koncept.
Ahiret – Budući svijet. Vječni svijet koji će uslijediti nakon ovog prolaznog. Ponovno proživljenje.
ahkam – propisi, odredbe, presude.
Aiša – kćerka Ebu Bekra, prvog halife i supruga Muhammeda, a.s.;
uvažena poznavateljica povijesti, nadarena u poeziji i retorici, i jedna
od najutjecajnijih prenositeljica hadisa.
ajatollah – ‘Božji znak’, titula šiitskog vjerskog vođe visokog ranga.
ajet – stavak iz Kur’ana, redak, rečenica.
Ajetu-l- kursij – ajet o Prijestolju.
akaid – vjerovanje. Nauka o vjerovanju.
akika – sedmog dana po rođenju djetetu se nadijeva ime. Tom mu se
prilikom brije glava i dijeli sirotinji težina kose u srebru. Ukoliko su
roditelji u mogućnosti trebali bi žrtvovati bravče (kurban) i sve meso
podijeliti.
akl – intelekt, um, razmišljanje, pamet, razbor.
aksa (El Aksa) – džamija srebrene kupole u Jerusalemu sagrađena u 7.
st.; Kupola na stijeni; Omerova džamija.
Alhambra – crvena tvrđava u Granadi; palača iz 14. st., označava vrhunac
islamske arhitekture u Španjolskoj.
Ali ibn Ebu Talib / Hazreti Alija – Poslanikov zet i četvrti halifa. Među
prvima prešao na islam. Za šiite prvi imam i prvi Muhammedov,
a.s., nasljednik.
Allahu ekber – Bog je najveći. Muslimani ovu sintagmu izgovaraju u
različitim prigodama.
alim – vjerski znanstvenik; množina: ulema.
amin – muslimani izgovaraju na kraju svojih molitvi u značenju primi
Bože, uslišaj.
Arefat – točno obilježeno područje izvan Meke na kojem sve hadžije
(hodočasnici) moraju provesti u molitvi dio dana 9. Zul-hidždžeta
odnosno dan uoči Kurban bajrama.
Arš – prijestolje.
ashabi – Muhammedovi, a.s., prvi sljedbenici
ašura – deseti dan muslimanskog mjeseca muharrema; sjećanje na dan
pogibije Husejna, Poslanikovog unuka, na Kerbeli kojeg šiit posebno
obilježavaju.
Bajram – muslimani obilježavaju dva Bajrama: Id – ul – adha , Kurban
Bajram – Bajram žrtve i hodočašća u Meku. Id – ul – fitr – Bajram
milosrđa, Ramazanski Bajram, blagdan kojim se obilježava kraj posta
mjeseca ramazana.
bid’a – novotarija, odstupanje od islamske tradicije; udaljavanje od
Muhammedovog uzora.
bismillah – doslovno – S BOŽJIM IMENOM; izgovara se prije čitanja
Kur’anskog ajeta kojim se započinju govori, svečanosti ili pak pisma,
knjige ili službeni dokumenti diljem muslimanskog svijeta; također
i prije početka bilo kojeg posla .
dalalet – zabluda, zastrana.
dawa – ‘poziv u islam’, propagiranje vjere; u širem smislu, socijalno
staranje i misionarske aktivnosti.
dedžal – lažni krivi svjedok; muslimanski Antikrist; iskušavatelj; Svaki
je Poslanik opominjao svoju zajednicu da ga se čuva. Eshatološki lik
koji će doći s Istoka. Njegovom će dolasku prethoditi teška vremena.
Osvojit će sve zemlje osim Meke i Medine.
din – cjelovita vjera, život pun pobožnosti. Sinonim za islam.
dova – molba; usrdna molba Bogu; zazivanje nakon propisanog dijela
namaza, a odnosi se na osobne molitve i svaki ih musliman može i
svojim riječima upućivati.
dun’ ja/dunjaluk – svijet, svjetovni život; sada i ovdje.
džahilijjet – stanje neznanja; vrijeme prije dolaska islama; svako doba
u kojem je napuštena vjera u Boga; doba neznalačke surovosti i
nadmenosti.
džehennem – pakao.
Džennet – bašča, vrt, raj.
džehl – nadmenost, svojeglavost, tvrdoglavost; neznanje, zabluda.
Džibril – melek / anđeo koji je donosio Božje objave Božjim poslanicima;
Sveti Duh u smislu islamske sintagme Ruhul-Kudus, a ne u smislu
jednog od tri člana Trojstva u kršćanstvu.
džihad – težnja, napor, borba; duhovni ili fizički napor protiv zla. Svaka
borba za dobro a protiv zla.
džini – uvjetno demoni. Nevidljiva bića, ima ih dobrih i zlih. Imaju
slične osobine poput ljudi.
džizja – porez ili glavarina koju su plaćali nemuslimani u muslimanskim
zemljama za ugovornu zaštitu.
edžel – smrt, kraj, rok, vrijeme.
ehlulkitab(ije) – sljedbenici Svetog pisma, Židovi i kršćani
ezan – poziv na molitvu (namaz). Uči ga mujjezin pet puta na dan.
fakih – pravni ekspert; stručnjak za šerijatsko pravo.
Fatima – Muhammedova kći, Alijeva supruga, Hasanova i Husejnova
majka, uzor savršene ženstvenosti u islamu.
fetva – zvanično pravno mišljenje ili odluka uleme o pitanjima islamskoga zakona.
gajb – onostrano, nevidljivo, ono što iščezava pred osjetilima.
hadd – (mn. hudud) “granica”: Kur’anski propisana kazna za krađu,
preljubu, blud, lažno svjedočenje, pijenje alkoholnih pića.
hadis – Poslanikova tradicija, njegove izreke i postupci.
hadždž – peti stub islama, godišnje hodočašće u Mekku koje se zahtijeva
od svih muslimana barem jednom u životu.
hafiz – čuvar Kur’ana; onaj koji zna Kur’an napamet.
halal – dopušteni, zakonom odobreni postupci (npr halal hrana).
halifa – nasljednik; vladar islamskog svijeta.
haram – zabranjeni, nezakoniti postupci.
hidžab – zastor, koprena, veo ili pokrivanje kose kod muslimanki.
hidžra – odlazak, emigracija; preseljenje Poslanika i prvih muslimana
iz Mekke u Medinu 622. godine; taj događaj je uzet za početak
muslimanskog kalendara.
hutba – propovijed u džamiji. Najčešće petkom a može i na dan Bajra –
ma.
ibadet – Bogoštovlje, robovanje/služenje Bogu.
idžma – konsenzus, dogovor, jednoglasnost muslimanskih učenjak o
nekom pitanju; treći izvor islamskog prava.
idžtihad – neovisan sud; napor u tumačenju islamskoga prava.
ihsan – dobročinstvo, suosjećanje, ljubaznost; važan Kur’anski
koncept.
ilham – nadahnuće, inspiracija.
ilm – znanje; znanje izvedeno iz Kur’ana.
iman – vjerovanje, vjera; vjera u čovjekovom srcu.
insan – čovjek.
islam – predanost, podložnost ili pokoravanje Bogu; vjera muslimana.
Kaba, Kjaba – središte Mekkanskoga hrama u obliku kocke presvučene
crnom tkaninom. Prva džamija na Zemlji koju je sagradio Adem,
a.s., a potom i Ibrahim, a.s., sa sinom Isamilom, a.s.
kader – Božja odredba, Božja odluka.
Kafir, kjafir – nevjernik, onaj tko ne vjeruje u Boga.
kibla – smjer prema Kabi, pravac okretanja u molitvi; smjer ka kojemu
netko stremi.
kudret – moć, snaga, napon
kufr – nevjerstvo; nevjerovanje u Boga.
Kur’an – čitanje, učenje koje se iznova čita; Božja objava, sveta knjiga
muslimana; vječna Božja riječ.
kurban – žrtva; žrtva (žrtvovanje određene vrste životinje) koja približava Bogu.
Medina, grad u Saudijskoj Arabiji, drugi sveti grad u islamu, grad u
kojeg su Muhammed, a.s., i prvi muslimani doselili iz Mekke, grad
Božjeg Poslanika u kojem je umro i pokopan.
medresa – vjerska škola.
melek – anđeo; nevidljiva duhovna bića, stvorena od svjetlosti, sklona
samo dobru.
Meka, grad u Saudijskoj Arabiji, prvi sveti grad u islamu, grad u kojem je
rođen Muhammed, a.s., i u kojem je započela misija islama. U njemu
se nalazi Kaba.
mesdžid, posebna prostorija ili građevina (džmija) u kojoj se obavlja
molitva.
mihrab, udubina u zidu u džamiji koja je usmjerena u pravcu kible (Kabe
u Meki) kojoj su muslimani okrenuti za vrijeme molitvi. Za vrijeme
zajedničkih molitvi u džamiji, imam stoji u mihrabu a ostali klanjači
se nalaze iza njega.
minber ili mimber, prostor u džamiji gdje imam (vođa molitve) stoji za
vrijeme hutbe. Minber je izdignuto mjesto, kako bi se osiguralo da
se govornik dovoljno jasno čuje u svim krajevima džamije.
miradž – Poslanikovo noćno putovanje u Jeruzalem i uspinjanje na
nebeske sfere. Na Miradžu je muslimanima propisano obavljanje
dnevnih molitvi.
mudžahid – (mn. mudžahidin) Božji vojnik.
mudžiza – čuda koja su uz Allahovo dopuštenje činili Poslanici kako
bi dokazali istinitost poslanstva.
mudžtehid – onaj koji prakticira idžtihad ili tumači islamski zakon.
muezin – osoba koja poziva ljude na namaz u džamiju.
muftija, vjerski vođa, onaj koji daje pravna rješenja muslimanima,
poznavatelj islamskog prava
mu’min- vjernik.
musliman – izvedeno od islam; onaj koji se pokorava Božjoj volji..
mušrik – nezahvalnik na Božjim blagodatima; idolopoklonik.
nebijj – vjerovjesnik.
nifak – dvoličnost, licemjerje; odatle munafik – dvoličnjak.
Rabb – Gospodar, Odgajatelj, Bog.
ramazan – mjesec posta. Deveti mjesec u islamskom, lunarnom
kalendaru.
resul – Glasnik, Poslanik.
salat – drugi stup islama; pet dnevnih namaza; molitva uopće.
sawm – treći stup islama; post, uzdržavanje od hrane i pića od zore do
zalaska Sunca tijekom mjeseca ramazana.
sedžda – padanje ničice u molitvi (namazu); najviši stupanj predanosti.
selam – mir; kolokvijalno pozdrav. Otuda je islam religija mira.
sunnet – Poslanikov običaj; otuda Suniti ili sljedbenici Sunneta.
sura – poglavlje u Kur’anu
šefa’at – zagovorništvo; zagovaranje za nekoga.
šehadet – prvi i temeljni stup islama; očitovanje vjere da nema drugog
boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik; glavno svjedočanstvo vjere.
šejtan – đavo, sotona.
Šer’iat, šerijat – zakon zasnovan na Kur’anu i Sunnetu; doslovno: put
koji treba slijediti.
ši’a, šiit – Alijeva ‘partija’; oni muslimani koji vjeruju da je Poslanik odredio
Alija i njegove zakonske nasljednike kao istinske vođe muslimanske
zajednice.
širk – pripisivanje Bogu onoga što nije pravo, nevjerstvo; neoprostivi
grijeh.
šukr – zahvalnost na Božjim blagodatima.
šura – dogovor; kolokvijalno: savjetodavno tijelo.
takva – Bogobojaznost.
teblig – dostavljanje Božje poruke; dostavljanje islama svijetu.
tesawuf – sufijski put ili pravac.
tewhid – središnje Božje jedinstvo; monoteizam; Božja suverenost nad
svemirom.
ulema – tradicionalni vjerski učenjaci.
ummet – zajednica, vjera, vjerski pravac; islamska zajednica.
vahj – Objava.
zekat – četvrti stup islama; godišnje davanje od 2.5 procenta od ukupnog
imetka, a dijeli se siromašnima.
zikr – sjećanje na Boga; spominjanje Boga, stalna svijest o Bogu.
zulum – nasilje, tlačenje, nepravda, nevjerstvo.