Prema onome što nam Uzvišeni kaže u Kur’anu, ponekad volimo neke stvari, a nisu dobre za nas, dok s druge strane, ponekad ne volimo neke stvari, a baš je u njima hajr za nas. Najbolje ponašanje u situacijama koje ne želimo jest strpiti se, prihvatiti ono što sam se događa s vjerom u Allaha i raditi što je u našoj moći u danom trenutku. Koliko god bili okruženi tamom (problemima, brigama), toliko ima zvijezda, samo treba znati vidjeti. Allah neće ostaviti Svog roba, ali na robu je da to uvidi. Kroz svake rešetke može proći svjetlost…i kroz moje i tvoje, ali umjesto na rešetke i zatvor brige, trebamo fokus staviti na ono što je ulazi kroz rešetke i imati na umu da sve prođe,naš karakter je ono s čim ćemo živjeti. A koji je cilj poteškoće, osim da postanemo bolji, a time i da se lakše nosimo sa onim što nam se događa? Mi ljudi imamo čudnu naviku, a ta je da svaki put kada smo u problemima vidimo samo problem, a zapostavimo sve drugo što imamo, a što zasigurno nisu samo problemi! To je kao da se utapamo u moru, i umjesto na to kako da se spasimo, mislimo na more i nedaću koja nas je snašla. Svaki problem ima rješenje.
Svaka briga ima kraj. Nije ništa došlo, a da nije ni prošlo. I sve ove mudre izreke mi znamo, i često druge savjetujemo njima, no nekako je najteže savjetovati sebe u takvoj situaciji. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve selam, rekao: “Primjer vjernika je kao primjer žita. Ne prestaju ja njihati vjetrovi, niti vjernika prestaju kušati nevolje. A primjer licemjera je kao primjer stabljike riže, ne ljulja dok se ne želi brati.” (Muslim i Tirmizi)
Koliko puta sam znala voditi razgovore vezane uz blagostanje nevjernika: „A vidi njega, nit’ vjeruje, nit’ daje, a opet sve ima. Gdje je tu pravda?“
Allah zna najbolje o svemu. Često naglašavam da Allahu moramo vjerovati, moramo imati povjerenja u Njega, a ne samo reći da smo muslimani i da mi vjerujemo. Bogobojaznost je u srcu, kao što je rekao Poslanik, salallahu alejhi ve selam. Kako da nam riječi i postupci budu dobri, ako nam je srce ispunjeno krivim stvarima? Mi vrlo dobro znamo da biti musliman u današnjem vremenu nije lako i da biti musliman ne znači biti pasivan, lijen, pesimističan, već naprotiv, aktivan, optimističan i vedar! Koliko nas nema kod sebe razvijene ove osobine, ali bitno je da ih nastojimo razviti.
Da umjesto što gledamo kako je kome i brojimo što nas je snašlo, pokušavamo sebe promijeniti i učiti o onome što jesmo i Onome tko nas je stvorio, razvio bi nam se novi pogled na svijet jer, mi zaboravljamo, Allah cijeni ono što radimo zbog Njega, On cijeni svako naše odricanje, uzmicanje, pa cijeni čak i naše suze subhanallah! Kako uopće imamo snage i hrabrosti posumnjati u Njegovu pravednost? Mnogi misle da biti vjernik znači biti u blagostanju i ne shvaćaju da je upravo iskušenje ono što će nas približiti našem Gospodaru i da je upravo iskušenje kroz aspekte vjere ono što je blagostanje za vjernika ukoliko ga prihvatimo na pravi način. Sjetite se ajeta: ”Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!, Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!” (El-Bekare, 155-157).
Mi moramo promijeniti svoj pogled na dunjaluk. Subhanallah, nedavno čitam članak nazvan Tajna religija Bliskog istoka u kojem se govori o važnosti markirane odjeće poput Diora, Valentina, Ralph Laurena među tamošnjom ( u većini) muslimanskom populacijom. Ti ljudi su okovani materijalizmom i cijene ljude odgovorom na pitanje: „Koliko si to platio?“ Koliko smo puta poželjeli živjeti u islamskoj zemlji misleći kako bi nam u takvoj državi bilo bolje. Marama, brada i muslimansko ime nisu mjerila nečije vjere. Našu iskrenost zna jedino Allah džellešanuhu i u nju ne treba zadirati time što ćemo ocijenivati kakav je tko. Na kraju krajeva, tko smo mi da to radimo?
Ponekad će uzvišeni Allah slomiti tvoje planove kako oni ne bi slomili tebe! Moramo se osloniti na Allaha, usaditi vjeru u svoje srce, a ne samo obojati riječi njome. Kada istinski posadimo vjeru u svoje srce, niknut će iskrenost u nama pa će nam i riječi i djela biti iskrena i čista. Iskrena duša osjeti se i kad nisi pored nje, a uistinu su takve duše bliske Allahu. Osloni se na Allaha, nauči sebe da Mu vjeruješ više nego do sada. Nauči se ljepšem i boljem za tebe. Nauči se prihvaćanju.
„Onog trenutka kada shvatite i prihvatite da je Allah najveći pomogač i kada se iskreno oslonite samo na Allaha, bez traženja od ljudi, život će vam postati mnogo ljepši.“
Mnogo, mnogo ljepši…
Nermina Piragić
