Ne očajavaj!

Kroz razgovor s nekim ljudima shvaćam kako njima vjerovanje u Boga znači ispunjenje njihovih želja na ovom svijetu te se oni naprosto ne mogu načuditi i ne mogu se prestati pitati kako onima koji ne vjeruju “tako dobro” ide. Oni imaju dobar posao, stambeno su riješeni, nose dobru odjeću, imaju pregršt prijatelja; kad se malo bolje zagledaš u njihov život, njima zaista sve ide od ruke. Sve, osim što su prazni iznutra.

Ti kao vjernik moraš shvatiti da ponekad, baš zato što te Allah voli, nećeš dobiti to što želiš odmah ili nećeš dobiti uopće jer iz nekog razloga, a koji je znan jedino Njemu, ispunjenje te želje nije dobro za tebe. Baš zato što si na Allahovom putu, baš zato očekuj poteškoće jer Allah ne iskušava sve, osim one odabrane, a iz kojeg razloga? Da te očisti od grijeha, da ti ojačaš svoju vezu s Njim. Baš kao što ista tuga i briga povežu dvoje ljudi te iz toga izađu jači nego prije, tako i tvoja tuga i briga imaju zadatak da se približiš Onom koji sve riješava i zna svaku mrvu onog što te muči.

Razmisli…kad Ga više dozivaš, kad ti ide sve od ruke ili kad te dunjaluk stisne? Nečiji dobar položaj u društvu i imetak kojeg posjeduje nisu znaci njegove bliskosti s Gospodarem, naprotiv, kako Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu kaže, nevjernicima bi i krovove njihovih kuća i stepenice kojima se penju od srebra napravio i ukrase od zlata im dao da se ne boji da svi ljudi neće postati od onih koji ne vjeruju. I onda navodi razlog – jer sve je to samo uživanje u životu na ovom svijetu, a Onaj svijet u Gospodara tvoga bit će za one koji budu Njegova naređanja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili. (sura Ukras) Njima dobro ide, no ti isti ljudi su oni koji ne izvršavaju Njegova naređenja i ne klone se Njegovih zabrana, ti će ljudi uživati samo na ovom svijetu, a koliko je ovaj svijet bitan našem Gospodaru? Poznat nam je  govor Poslanika, alejhi selama, u kojem kaže da dunjaluk nije vrijedan kod Allaha ni koliko krilce mušice jer da jest, ne bi nevjerniku dao da njemu popije ni gutljaj vode.

Kako govorim sebi, tako ću i vama, čemu onda tuga i briga? Zašto se svako malo pronađemo u toj tami odakle nam se čini da nema izlaza? Pitamo se kad će kraj stanja koji nas je zadesio i koji muči naše misli i srca, a zar se ne sjetimo ajeta u kojem Allah kaže da je ponekad toliko iskušavao poslanike da bi se i oni sami zapitali kad će osjetiti svoju zoru? Vjeruj svom Gospodaru i ne sumnjaj u Njegovu odredbu. U jednom hadisi-kudsijju Allah, dželle šanuhu, kaže: ”Stvorio sam te za ibadet, pa se ne igraj! I odredio sam ti opskrbu pa se ne umaraj! Pa ako budeš zadovoljan sa onim što ti dam, srce i tijelo ti odmornim učinim, a kod mene budeš kao zahvalan upisan! A ako ne budeš zadovoljan sa Mojom odredbom, tako mi Moje veličine, sručit ću na tebe dunjaluk, trčat ćeš po njemu kao životinja u divljini, a od njega će ti doći samo ono što ti je propisano. A kod Mene ćeš kao nezahvalan biti upisan! Čovječe, stvorio sam nebesa i zemlju i nisam se umorio tim stvaranjem! Zar će me umoriti briga za tvoj život? Čovječe, ne zaboravljam opskrbiti onoga tko mi je nepokoran, pa kako da zaboravim meni odanog? Čovječe, ne traži od mene sutrašnju nafaku, jer ja od tebe ne tražim sutrašnje djelo!”

Prirodno je da se brinemo, takvi smo stvoreni, no islamski je pokušati i od edeba nam je da svoju brigu preobrazimo u ibadet i tako ne dopustimo šejtanu da nas raznim vesvesama udalji od Gospodara, da ne dopustimo sebi da zapadnemo u stanje očaja i završimo poput živih dunjalučkih zombija koje su problemi i nedaće toliko preokupirale da od čitave šume ne vidi stablo. Uostalom, kakav je primjer vjernika? Vjerniku je uvijek dobro, uvijek ga krasi zadovoljstvo odredbom jer On ne sumnja da će mu Allah dati samo ono što je dobro za njega. Brini se za svoju unutrašnjost jer ako nju dobro ulaštiš, taj odsjaj će se vidjeti i na vanjštini.

I zapamti, najveća sreća na dunjaluku nije u broju kvadrata ili nula, već je unutar nas i zavisi od nas. Držite ovaj svijet u rukama, ne u srcu jer dokle god je u rukama, nismo vezani za njega, a kad se smjesti u srce, svaki naš otkucaj imat će krivi impuls. Kako će živjeti čovjek kojem srce nije zdravo, a ni ne shvaća da mu je potreban lijek?

Nermina Piragić