Ljudsko srce je najjača, a ujedno i najslabija čovjekova točka. Promatrajući doslovno, srčani mišić stvara dovoljno energije za vožnju kamiona dugu 32 kilometra, a što je gledajući za cijeli život ekvivalentno putu do Mjeseca i natrag. Figurativno, srce je izvor onog što osjećamo, izvor tuge i radosti, bezbrižnosti i zabrinutosti, srcem volimo i srce je ono što nas boli. Koliko smo srčano snažni, takav će nam biti i život. Naši ciljevi i naše ponašanje prema sebi i drugima ovisi o osobinama našeg srca.
U odnosu na druge organe, srce je poput zapovjednika, dok su ostali organi njegova vojska. Vojska će biti uspješna u svojim pohodima onda kad zapovjednik bude uspješno njome upravljao. Allahov je poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao u jednom hadisu: „U tijelu, doista, ima jedan komadić mesa (i krvi) koji – kad je ispravan – povlači za sobom ispravnost cijelog tijela, a kada je pokvaren, povlači za sobom pokvarenost cijelog tijela. To je srce.“ O čemu ovisi hoće li naše srce biti dobar ili loš zapovjednik? Ovisi o njegovom zdravlju u pogledu naše ljubavi prema Allahu i straha od Allaha. Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, je u vezi gore navedenog hadisa rekao da se u njemu aludira na to da valjanost djela čovjekovih ruku i nogu, izbjegavanje zabranjenih i čuvanje od sumnjivih stvari zavise od ispravnosti njegovog srca. Često se nađemo u situacijama kad smo „srčano slabi“, a što je znak da trebamo više raditi na sebi i trudom i upornošću izliječiti svoje srce od raznih bolesti kao što su pohlepa, zavist, ljutnja, škrtost, netrepeljivost, oholost itd. Po učenjacima, srca su svojom prirodom podjednako spremna prihvatiti i utjecaje meleka i utjecaje šejtana i ni jednom do njih ne naginje više nego ovom drugom. Na koju stranu će prevagnuti, ovisi o nama i stupnju našeg imana.
Stoga, poštovana braćo i drage sestre, obratimo pažnju na naše srce jer što je ono snažnije, i mi ćemo biti snažniji. Snažniji pri slijeđenju sunneta, pri obavljanju namaza, pri odlasku u džamiju, a s našom će snagom slabiti šejtanov utjecaj na nas. Dakle, ljudsko srce je najjača, a ujedno i najslabija čovjekova točka. Nitko osim Allaha, subhanehu we te’ala, ne zna stanje našeg srca, čak ni mi sami. Zamislimo svoje srce poput ograđenog vrta. Svaki vrt treba vrtlara. Ukoliko ne pazimo na ono što raste u njemu i u kolikoj mjeri, nakon određenog vremena od svog ćemo vrta dobiti nepreglednu šumu divljih biljaka u kojoj se nećemo moći snaći, iako je to naš vrt! Svima nama oči uvijek zastanu i uzdasi se otmu kada na televiziji ili uživo vidimo lijepo uređene vrtove, sa grmovima mirisnih ruža raznih boja, sa bršljanima koji se penju uz drvenu ogradu, sa malim jezercima, ušima ugodnim ptičjim cvrkutom, zelenom travom… Insani uvijek zastanu kod onog što je lijepo, od ružnog svi bježimo. Zar ne želimo da i naše srce bude poput opisanog vrta čiji će se miris širiti kroz naša djela i naše riječi? Zar ne bismo mi muslimani trebali biti posebni i najbrižniji vrtlari prema onom što nam je dato u emanet?
Naše se srce ogleda u našem životu. Poznata je predavačica u islamskom svijetu rekla da ćemo saznati čega ima najviše u našem srcu tako što ćemo obratiti pažnju na svoje misli. Ono o čemu najviše mislimo, toga ima najviše u našem srcu. Zapitajmo sami sebe znajući čime bismo kao muslimani trebali biti najviše okupirani, o čemu najviše razmišljamo? Gdje smo najosjetljivi? Ukoliko je odgovor drugačiji od jedinog koji bi trebao biti odgovor na to pitanje, vrijeme je da primjenimo nove tehnike vrtlarenja u svom vrtu!
Nermina Piragić