Milivoj Mirza Abdurahman Malić – od imotskih knezova do muslimana
Interesantan je put kojim dragi Bog pokazuje svoju mudrost. Takava slučaj je i sa životom Milivoja Mirze Abdurahmana Malića, a o čijem životu nisam znao puno do današnje tribine o njemu u riječkoj džamiji koja se održala 21.2.2014 pred punim auditorijem , od preko 140 ljudi u dvorani
Nakon pozdravnog govora Hajrudina ef. Mujkanovića, glavnog imama riječke džamije, obratila nam se Esma Halepović ispred udruge Hrvatsko-Turskog prijateljstva, a koja je ovom prilikom bila i moderatorica tribine.
Glavni dio predavanja i prezentacije održala je Zorice Manojlović, viša arhivistia Državnog arhiva u Rijeci. Gost predavač koji nam se na kraju predavanja obratio sa par ugodnih riječi bio je i dekan sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, prof. dr. Ismet Bušatlić., koji je spomenuo poznatu izreku Poslanika Islama, neka su mir i spas na njega, a koja se posebnoa može primjeniti za ovo predavanje: „Kreni za znanjem pa makar i u Kinu“.
Pa što smo to tako interesantno čuli i saznali iz arhiva?
Mirza Abdurahman, rođen je kao najstariji sin u obitelji Šoić Mirililović, koja po majci vuče plemićke korijene. Njihov prapradjed Knez Mate došao je sa svojim ljudima u 17.st iz Bosne , točnije iz Mostara te je za borbu za Mlečane i u zamjenu za zemlju u Mostaru dobio u posjede krajeve u Imotskom kao i titulu kneza. To je potvrđeno arhivskom građom, kao što je verificiran njihov službeni grb.
Otac je Milivoja odgajao da bude kulturan i obrazovan građanin, a na neki način bila mu je predodređena činovnička funkcija. Njegovim mlađim sestrama također je bilo predodređeno obrazovanje, ali prvestveno u ženskom liceju kao učiteljicama. Mladi Milivoj s obitelji iz Imotskog seli u Rijeku, točnije Sušak. Tu se nastavlja obrazovati i počinje raditi u bankama. Sudbina je htjela da godine 1915. Izlazi knjiga koja će značano utjecati na njegov život., a to je „Istinitost božijeg bivstva i Muhamedova poslanstva“ od Muhameda Seida Serdarevića. Muhamed Serdarević je umro sa samo 36 godina svog života, i iza sebe ostavio velik broj djela, te zadužio muslimane u Boni i Hercegovni, a da je iza sebe ostavio samo ovo djelo koje je potaklo mladog Milivoja da progleda i otvori svoje srce Islamu, više mu je bogatstva nego bi mogao skupiti da skuplja svo bogatstva između nebesa i zemlje!
Mladi Milivoj nije odmah službeno pimio Islam, već je dalje krenuo ka izučavanju literature. Tada pred kraj prvog svjetskog rata vremena postaju jako turbulentna , a u Milivoju jačaju patriotski naboji koji ga gone da se stavlja u službu odbrane granica – tako da je štitio zastavu Hrvatske u Rijeci , a zatim u Međimurju. Poslije toga putuje u Zagreb gdje upisuje Ekonomski fakultet. Međutim tu nedugo službeno poslije upisa prima Islam , a vrlo brzo poslije toga se i ženi. Par dana poslije ženidbe odlazi za Španjolsku gdje počinje raditi u konzularnom predstavništvu. Čudi se Španjolcima zbog njihovog nepoznavanja svoje kulture, te u svakoj mogućoj prilici istražuje sve što je vezano uz muslimane i arape u Španjolskoj. Pokušava otkriti svijetu sliku islama onakvog kakvog je on naučio, izvornog islama. Čudi se i mnogim muslimanima koji se ne pridržavaju odnosno ne poštivaju pravila svoje vjere kako bi trebalo. Odlazi u Pariz gdje pokušava upisati studij, a kasnije postdiplomski studij orijentalistike. Nailazio je na razne probleme, te dosta brzo počinje zapadati u financijsku krizu.
Uz velike financijske probleme , sa strašno narušenim zdravljem, ipak uspjeva na nosilima skupiti sve potrebne materijale za svoj doktoriski rad. Teme doktorskog rada bila je “BULBULISTAN – Šejh Fewzi iz Mostara”. Važnost toga djela je i u tome što je to djelo bilo na francuskom jeziku, te je tako Zapad imao priliku da upozna to djelo i islam, kao i dio povijesti Bosne puno prije nego se to djelo prevelo na bosanski jezik! Time je Mriza Abdurahman Malić službeno odbranio svoju doktorsku disertaciju i postao dr. Milivoj Mirza Abdurahman Malić. Vratio se kasnije u Hrvatsku, ali je uskoro od bolesti preminuo. Na njegov ispraćaj došao je sam muftija kao i velik broj drugih ljudi, te su o njegovoj smrti pisale mnoge novine kao o značajnom gubitku ali i o velikoj ostavštini koju je ostavio iza sebe.
Tako je Milivoj Mirza Abdurahman Malić , Orijentalist sa Sušaka , kako su ga još zvali, zatvorio krug i pokazao Allahovu mudrost i snagu dove. Dove koju je učio Božiji Poslanik s.a.w.s , kada ga je stanovništvo Taifa kamenovalo, a iz njegova mubarek tjela potekla krv i on ranjen sklonio se da se odmori, te kad mu je došao melek brda koji je rekao da je poslan od Gospodara svih svjetaova te ako hoće da na ovo stanovništvo strovali brdo on će to odmah uraditi, međutim Poslanik s.a.w.s je rekao NE! „Ja želim da iz kičmi njihovoh potakne potomstvo koje će slaviti i veličati Allaha!“
Upravo je tako i sa potomcima kneza Mate, koji se borio ponosno s ciljem da Islam ne prevleda ali je Božiji zakon da Njegova riječ i Istina na kraju moraju prevladati.Naše je da li ćemo mi po Istini biti usklađeni.
Ako ne budemo, neće ni nas više biti.
