Posvećujem ovaj članak djevojkama i ženama, pokrivenima i nepokrivenima, onima sa željom za hidžabom i onima za koje se nadam da će se njihovim prsima razgaliti želja za njim jer hidžab ženu čini kraljicom.
Davno sam pročitala čuveni odgovor naše sestre, dobitnice Nobelove nagrade, Tavakkul Karman na pitanje novinara zašto nosi hidžab, a koje je bilo popraćeno komentarom da hidžab nije prikladan te da nije u skladu sa njezinim intelektualnim nivoom i nivoom obrazovanja. Odgovorila je da je čovjek bio nag kad je tek stvoren te da je kako mu se razvijao intelekt, počeo oblačiti odjeću. Također je rekla da hidžab predstavlja najviši civilizacijski stepen i stepen misli koje je čovječanstvo doseglo te da nije nazadan, već je nazadno skidanje odjeće koje vraća čovjeka u drevna vremena. Kako primjećujem putem facebook profila, a i raznih internetskih portala, mnoge se djevojke i žene slažu s njezinom izjavom, hvala Uzvišenom na tome, no isto tako primjećujem da smo mi nježniji spol zaboravili svoje uloge povodeći se za, tzv. modernim društvom u kojem živimo, a čija se omladina opija i zabavlja na haram načine smatrajući to sasvim normalnim dijelom svog života te ne razmišljajući o svrhi svog postojanja. Pitanje koje ovdje postavljam, a na koje sve mi znamo odgovoriti jest: „Treba li se uopće povoditi za društvom kojem je temelj takav?“ Većina nas kreće se u pretežito nemuslimanskom društvu i kao takve se susrećemo s raznim iskušenjima tokom dana. Iskušenja su u pogledima kojima su muslimanke izložene, riječima koje su im upućene, pitanjima koja im se postavljaju pa čak i u fizičkim reakcijama ljudi prema njima. Takvi pogledi, riječi, pitanja i takve reakcije većinom su izvor neznanja, a manjim dijelom su utemeljeni na čistoj mržnji i rasizmu. Allah zna najbolje o stupnju znanja odnosno neznanja novinara koji se obratio na takav način dragoj Tavakkul Karman. Njegovo je pravo iznijeti svoje mišljenje o nečemu, u ovom slučaju o hidžabu, a naša je obaveza ukazati mu da je u krivu ukoliko je u krivu i to onoliko koliko smo u mogućnosti. Hidžab je ženin štit. Ukratko, štit od krivih postupaka prema njoj i ponižavanja u svakom pogledu. U modernom društvu danas je među nemuslimankama, ali i muslimankama rašireno oblačanje, a zapravo neoblačenje kod kojeg odjeća pokrije sve, a opet se sve vidi. Žena se prema vlastitom nahođenju izloži pogledima svih vrsta muškaraca, a što ponekad, i ne tako nerijetko, bude popraćeno ružnim komentarima, a tko zna kakvim mislima u njihovim glavama.
Pitam te sada, tebe koja ovo čitaš: „Hoćeš li biti ljepša ili ružnija što te više muškaraca pogleda?“ Životinje se pokazuju, a mi smo više od životinja. Kad malo razmislimo, koliko je žena danas sa svojim oblačenjem daleko od životinje, i na njima i na životinjima sve se vidi, a Allah, subhanehu we te’ala nas odlikovao razumom nad njima. Zar ćemo biti od onih koji su strast svoju za boga svoga uzeli? Drage moje, ne možete zanijekati da, ukoliko ne nosite hidžab, niste iskusile na svojoj koži što znači biti izložen pogledima muškaraca. Koliko god ženinoj prirodi godila pažnja, svaka žena se postidi takvog pogleda, a kamoli ne neumjesnog komentara ili ne dao dragi Allah, fizičkog kontakta. Postidi se jer koliko god društvo ženu danas stavljalo u razne kalupe, ženina je priroda takva da se najsigurnije i najljepše osjeća samo kraj jednog muškarca kojem jedino pokazuje svoju ljepotu i koji ne traži od nje da bude „muškarac“, već da bude ona sa svim onim što je čini ženom. Svaka žena u sebi nosi notu stida pa čak i one žene koje se neprestano bore za jednakost s muškarcima te im se time ne znajući zapravo bacaju pod noge i dopuštaju da se oni prema njima ponašaju načinom koji je potkovan njihovim strastima. Kao što reče Sara Sabri, muškarci otkrivenu i atraktivnu ženu slušaju sa pola uha. Njemu je uvijek zanimljivije gledati u njezina koljena, dekolte, kosu, nego slušati o čemu ona priča. S povećanjem svijesti i naš se pogled na svijet mijenja. Tako će i žena koja postane uistinu svjesna svoje vrijednosti početi više držati do sebe te će shvatiti da se njezina ljepota ne mjeri pogledima nemahrema i njihovim udjeljivanjem komplimenata, već u onom što je žena i to po prirodi stidljiva i nježna, a ne stvorena za pokazivanje i takmičenje tko je ljepši, tko ima ljepšu liniju itd.
Ne zaboravi – „Ljepota je u lijepom odgoju, divota je u divnim manirama, a krasota je u krasoti uma.“ (Aid el Karni)
Nermina Piragić
