Posvećujem ovaj članak djevojkama i ženama, pokrivenima i nepokrivenima, onima sa željom za hidžabom i onima za koje se nadam da će se njihovim prsima razgaliti želja za njim jer hidžab ženu čini kraljicom.
Prvi se dio ovog članka odnosio na izjavu drage nam Tavakkul Karman koja je, međuostalim, govorila o hidžabu kao najvišem civilizacijskom stepenu i stepenu misli koje je čovječanstvo doseglo. Pitala sam vas, drage moje, čime se mjeri ljepota žene, zar zaista pogledima drugih muškaraca i komplimentima koje bi nam možda udijelili? Danas hidžab nije samo znak prakticiranja vjere i pripadnosti, već je postao potreba svakoj ženi, čak i nemuslimanki koja ne želi biti promatrana kao objekt od strane muškaraca. Uzvišeni Allah zna kakve nas je stvorio i čemu su skloni muškarci, a čemu žene te smo svjesni da ništa u našoj vjeri nije bezrazložno pa tako ni naredba vjernicama da nose hidžab i tako sakriju svoju ljepotu. Svjedoci smo sve lošijeg položaja žene u današnjem modernom društvu koji je krivo shvaćen kao ravnopravan položaj s muškarcima. U čemu je zaista ravnopravnost danas kad pogledamo oko sebe? Postoji li ravnopravnost žene i muškarca kao takva i postoji li ona danas u zapadnjačkom društvu? U meni se promijeni čitava ljestvica osjećaja kad pored sebe vidim ženu napola obučenu, našminkanu kao da ide u cirkus, s dugim nalakiranim noktima i štiklama na nogama. Mislim se, subhanAllah, zašto se njoj takav odnos prema samoj sebi čini normalnim i zašto mjerilo ljepote mora biti u pokazivanju? Muškarci i žene nikad neće biti ravnopravni na način koji danas zahtijeva moderno društvo. Rekao je Alija Izetbegović: „Žena“, kaže on, „nije ni jednaka ni nejednaka sa muškarcem, nego je različita i ravnopravna.“ Pod pojmom neravnopravnosti muškarca i žene podrazumijevam prije svega njihovu fizionomiju, a zatim mentalni sklop koji ženu čini ženom, a muškarca muškarcem. Žena je uvijek bila osjećajnija, nježnija, stvorena za „lake“ stvari, dok su muškarci ti koji su po prirodi snažniji i oni koji se brinu za svoju porodicu. Poznat nam je hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u kojem kaže da je žena stvorena od krivog rebra misleći pod time na njezinu emotivnu prirodu za što u drugom hadisu Poslanik, sallallahu ajehi ve selleme ne zaboravlja napomenuti: „”…ako ga pokušaš ispraviti, slomit će se.” Zašto da budemo ono što nismo? Danas su žene u društvu potlačene, robovi vlastitih izbora. Zar je feministički izlagati se kao muzejski primjerak svima na ulici dok hodaš? Svima na poslu dok radiš? Zar je feministički ponašati se kao muškarac, a svoju ženstvenost gurati u stranu jer ti u tom hladnom svijetu iluzija i pogrešnih vrijednosti ona može samo odmoći? Kažem „feministički“ jer je to danas popularno među ženama koje se „bore“ za ravnopravnost sa muškarcima.
Civilizacija je od ženskog bića napravila robu koja se prodaje po jumbo plakatima, objekte koji su središte gledanja, navela ga da zaboravi svoje prave kvalitete i usmjerila ga stepenicama kojima, umjesto da se penje na bolje i uzvišenije položaje, ona se spušta u provaliju bezvrijednosti i nepoštivanja. Ženo, ti si nosioc vrijednosti, polovica si ummeta, a drugu polovicu rađaš, podižeš generacije i odgojem djece odgajaš društvo. Ako mi same ne pazimo na sebe i ne čuvamo svoju vrijednost usmjeravajući svoje kvalitete u ispravnom pravcu, kako možemo očekivati da će drugi paziti na nas i spoznati vrijednost žene? Nisu tvoje kvalitete u golim rukama i nogama, uskoj odjeći i parfemu zbog kojeg se svi za tobom okrenu kuda prođeš. Želiš biti feminiskinja? Budi, ali budi na pravi način, spoznaj tko si i kako ti je velika uloga ostavljena.
Ne zaboravi – Put sreće je pred tobom…Traži ga u znanju, dobročinstvu i visokim vrijednostima. Budi umjerena u svemu, bit ćeš sretna. (Aid el Karni)
Nermina Piragić
