Neki dan sam razgovorala s jednom dobrom prijateljicom nemuslimankom o nepravdi u svijetu, posebno naglašavajući odnos svjetske scene prema muslimanima. Bila sam uzrujana, nimalo iznenađena još jednim scenarijem u kojem je musliman glavni krivac, a što se zaključuje i tako iznosi javnosti bez prethodnog istraživanja o samom događaju ili, što je još bitnije, islamu. Čim netko muslimanskog imena i prezimena i istočnjačkog izgleda ima svoje prste u nekom zločinu, ni više ni manje, kriv je islam, krivi su svi muslimani, a naslovnice novina su prekrivene velikim naslovima crvene boje. Političke figure smišljaju strategiju, a mediji strpljivo čekaju i iznose servirano. Ne znam jeste li čuli za film „Američki snajper“ u kojem se radi o američkom vojniku poslanom u Irak. Film nisam gledala, ali iz onog što sam pročitala mogu reći kako se radi o filmu s antiislamističkim smjerom. Nakon pogledanog filma, gledatelji su rekli kako je to prava slika muslimana i kako treba sve muslimane poubijati. Kako rekoh, što se neznalici servira, neznalica to pohotno uzima bez ikakve provjere i dokaza, čvrsto vjerujući konobaru s vješto namještenim osmijehom i lažno ispruženim rukama. Davno sam pročitala citat čuvenog Macolma X: „Mediji su najsnažnije društvo na svijetu. Imaju moć nevine učiniti krivima i krive učiniti nedužnima, i to je snaga. Jer oni kontroliraju mišljenje masa.“ Na televiziji, u novinama ili na radiju nećemo vidjeti nešto što bi moglo poljuljati svjetske standarde, već se uporno gazi putem koji najbolje odgovara već uvriježenom mišljenju.
Mi muslimani pokušavamo na sav glas reći da islam nije kriv za djela pojedinaca, da ne postoji termin „islamski terorizam“, ali čini se da u našem slučaju decibeli nemaju zvuk. Ljudsko je pravo sloboda govora i izražavanja, čak i onda kad se takvim govorim i izražavanjem gazi po nečijim uvjerenjima. Ljudska glupost je tolika da se s takvim vrijeđanjem nastavlja tjednima, mjesecima…godinama jer, što koga briga za vrijeđenje onog što je nekom sveto, što je nekom to čitav život. Naravno, to u većini slučajeva vrijedi samo za muslimane. Nedavno sam naišla informaciju o Rupertu Murdochu koji je crtao karikature za koje se za jednu zaključilo da predstavljaju Baracka Obamu, a na drugoj je karikiran Netenyahu kako ubija palestinsku djecu. Prva je ocijenjena rastističkom, a druga antisemitskom te se je gospodin Murdoch za obje karikature ispričao. Lijepo od njega. Što li bi se dogodilo da je karikirao muslimane? Slučaj Charlie Hebdo svima nam je vrlo dobro poznat. Čitav svijet stane na noge zbog posljedica, no nitko se ne bavi uzrokom. U autorskom tekstu Frane Čirko pročitala sam jako dobar odlomak: „Uvredljive karikature i najgori oblik govora mržnje koji jedino ima za cilj isprovocirati i povrijediti one najsvetije vrijednosti i osjećaje religioznih ljudi – to je sadržaj pomoću kojeg je Charlie Hebdo postao poznat...“ Dalje je autor otvorio pitanje onih koji su na strani tog časopisa i podržavaju ga te naglasio da djelatnost tog lista nema nikakve veze s novinarstvom i slobodom izražavanja. Francuske vlasti su se mogle obračunati s takvom vrstom govora mržnje jer su znale da takve karikature mogu biti povod napada kakav se dogodio. No, nisu: „nije se smjelo dopustiti da zbog tzv. slobode medija, točnije slobode govora mržnje, sadržaj jednog “satiričnog” magazina bude okidač za tragičnu smrt dvanaest pripadnika redakcije i policije.“ Dogodilo se što se dogodilo i naravno, islamski teroristi su krivi. Pitam se, jesu li spojivi termini „novinarstvo“ i „terorizam“ pa da u bližoj budućnosti možemo govoriti o terorističkim novinarima koji svojim objavama narušavaju nečiji mir, kako osobni, tako i svjetski. 10.02.2015. upucani su Deah, Yusor i Razan u svom domu te su tako izgubili živote činom koji je označen zločinom iz mržnje ( a ne terorizmom). Deah je bio mladić od 21 godinu koji je studirao stomatologiju, a svojim zvanjem htio je pomoći siromašnim.
Ovog je ljeta namjeravao otputovati u Tursku u deseteročlanoj skupini kako bi pomogao sirijskim izbjeglicama. Yusor je djevojka od 21 godinu koja je namjeravala upisati studij stomatologije ove godine. Udala se za Deaha samo dva mjeseca prije nego je izgubila život. 2013. je otputovala u Tursku kako bi pomagala sirijskim izbjeglicama. Bila je društveno aktivna i puno volontirala. Razan je Yusorina sestra od 19 godina. Studirala je arhitekturu i ekološki dizajn. U 2014. godini sudjelovala je na događaju organiziranom kao podrška Gazi. Kao i ostatak obitelji, bila je društveno aktivna i tako pridonosila društvu. Koja je definicija čovjeka ateista koji ubije, a koja je definicija ljudi muslimana koji ubiju (iako terorizam nema nikakve veze s islamom) i tko odlučuje tko je terorist, a tko „samo“ ubojica? „Bolje je zaslužiti a ne dobiti, nego dobiti a ne zaslužiti“, a mi muslimani danas puno dobivamo, iako nismo zaslužili, a Allahu pripada svo znanje. Usprkos nepravednom odnosu i istreniranim riječima i postupcima prema muslimanima, svaki musliman je ponosan na svoj islam jer svatko od nas zna kako je i koliko islam čist od poniženja kojim ga kite. I usprkos svemu, svaki događaj koji bi trebao ocrniti muslimane, samo više privuče ljude ka islamu. I kao što reče muftija Zukorlić mi ne moramo da se pravdamo za nešto za što nismo krivi! Mi osuđujemo terorizam i svaku nepravdu počinjenu ikome, to je jedina istina od svih laži koje se prenose kanalima.
Čekajmo samo… stvari se tek trebaju pokrenuti!
Nermina Piragić