ISLAM JE VJERA OPTIMIZMA!!!
„Fascinira“ kako neki naši uvaženi alimi u svojim vazovima ili napisima (najčešće preko FB) stalno potenciraju dolazak Kijametskog dana odnosno njegove (pred)znake kao pojavu dedždžala (antikrista) i njegove vojske (za neke se sigurno pojavio???) kao da se islam bavi samo tim temama. Pa zar Objava Kur’ana i poslanstvo Muhammeda, a.s., nisu najveći predznaci kraja ovoga svijeta!??? Sve ostalo je u domeni gajba (nevidljivog, čovjeku nepoznatog). Na kraju krajeva i sami predznaci Kijametskog dana su različiti.
Objava Kur’ana i završetak poslanstva su već ostvareni! Međutim, kako tumačiti sljedeće predznak Kijametskog dana: Ebu Hurejre, r.a., prenosi hadis u kojem se spominje trinaest predznaka Sudnjega dana, među kojima je i onaj da ce doći vrijeme kada će čovjek izići da udijeli sadaku pa će tražiti kome da je da i neće moći pronaći nikoga ko bi uzeo njegovu sadaku. Spominje se da je jedan od predznaka i značajno povećanje broja žena u odnosu na broj muškaraca tako da će biti pedeset žena na jednog muškarca. Od predznaka je i to da će čovjek proći pored kabura i govoriti: „Kamo sreće da sam ja u njemu!’ Dakle, sve su to događaji ( i to predznaci, a ne znaci) i još mnogi drugi, koji treba da se dogode prije Sudnjega dana a daleko smo mi od njih. (I previše mi uživamo na dunjaluku da bi željeli mijenjati mjesto sa onima koji su već u kaburu. Pogledajte kao živimo. Nikad bolje! Raznovrsna hrana, automobili, namještaj, kuće, mobiteli, stanovi, sigurnost, mogućnost putovanja i druge bezbrojne blagodati!!! A i 50 žena na jednog muškarca? Danas je puno onih koji uzimaju sadaku itd…znači možemo postaviti stvari i na drugačiji način u govoru o Kijametskom danu!
Koliko je meni poznato, ovi se predznaci u naše vrijeme još nisu ostvarili! Hoće l’ za našega života e, to samo Uzvišeni Allah zna!
Mi čvrsto vjerujemo u Kijametski dan i sve njegove znake i predznake, međutim, mi ne znamo kada će se oni i ostvariti (dolazak Isa, .a.s., pojava životinje i dr.) i NEMAMO IH PRAVO STAVLJATI U SADAŠNJI KONTEKST!!!
Vjerujemo da uvaženi alimi potenciraju skori dolazak Kijametskog dana trenutnim dešavanjima u islamskom svijetu kao i općim stanjem muslimana. A uvijek je bilo fitne ili smutnje poput današnje koja je zahvatila ummet! Zar može biti veća smutnja nego bitka na Siffinu i Bitka oko deve , kada su, nažalost, časni ashabi nakon smrti Allahovog poslanika, a.s., digli oružje jedni na druge, što nam govori da su bili obični ljudi a ne „sveci“, iako ih Allah, dž.š., u suri Ali Imran predstavlja kao najbolju generaciju koja je ikada hodala zemljom. (Pa tko su današnje „sunije“ i „šije“ spram ashaba??!!!) Krajnje je neozbiljno i kontraproduktivno stalno naglašavati skori dolazak Kijametskog dana jer takvi stavovi kod običnog svijeta pojačavaju ionako prisutni pesimizam, letargiju, beznađe i pesimizam. A islam nije takav. Islam je vjera živosti, dinamizma i aktivnosti, a ne pesimizma i straha u negativnom kontekstu! Zar Allah, dž.š., ne kaže u Kur’anu : “Zato se bori na Allahovom putu, pa makar i sam bio, i potiči (ohrabruj) vjernike; Allah će zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Allah je jači i kazne Njegove su strožije” (An-Nisa, 84)
Ovdje se sigurno ne misli na poticanje isključivo govorom o Kijametskom danu i govorom o skorašnjoj propasti ovoga svijeta! U tom kontekstu možemo razumijevati i hadis kog bilježi imam Muslim u svom Sahihu u kojem je Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao: „Ko kaže propadoše ljudi, on je onaj koji je najviše među njima propao“.
Naravno uvažavamo i riječi poznatog mufesira Kurtubija koji je rekao: “Od Allahove mudrosti je slanje predznaka Sudnjeg dana prije njegovog nastupanja da se ljudi pripreme sa pokajanjem i dobrim djelima…”
Govor o Kijametskom danu, koji kod muslimana stvara krivu percepciju o našoj ulozi i odgovornosti i na ovome svijetu, najviše odgovara prokletom šejtanu koji plješće muslimaima, koji iščekujući Kijametski dan zapostavljaju učenje, studiranje, rad i privređivanje, optimizam, nadu, borbu, trud, učenje, međusobno povjerenje i hiljadu drugih pozitivnih vrijednosti kao što je međusobna ljubav, međusobni oprost ili halal, spremnost da se žrtvuje vlastiti ego (POSEBNO ULEMA) itd., a kojima nas je učio naš poslanik Muhammed ,a.s., a kojima se opet na najbolji način priprema za Sudnji dan! A ne pesimizmom, beznađem, gubljenjem nade isl. Neka nam Uzvišeni Allah ojača naš iman, našu svijest, znanje, snagu, hrabrost, mudrost, međusobno povjerenje, ljubav prema rodbini, prijateljima i kolegama, svim muslimanima i svim dobrim ljudima….
Esselamu alejkum!