Islam i druge vjere

ISLAM I DRUGI

Prema Kuranu, svaki čovjek već je počastvovan time što je ljudsko biće, bez bilo kakvih daljih razmatranja rase, porijekla ili vjere. U Kuranu stoji: “Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.” (17,70)

U islamskom učenju se naglašava jednoća čovječanstva kao porodice: “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao.” (4,1)

Svi su ljudi podjednako obdareni osnovnim ljudskim pravima, uključujući pravo da slobodno izaberu svoju religiju bez prisile, jer unutar učenja islama prostor onog “drugog” dobro je čuvan i zaštićen. Islam nije isključiva religija, i niti jedno ljudsko biće, svećenstvo ili neko drugi, nema dopuštenje da postavlja granice Božijoj milosti i oprostu, ili da u Njegovo ime govori o podjeli nagrade ili kazne.
Apsolutni sudija je jedino Bog: “Na kraju Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.” (6,164)

LJUDI KNJIGE (Jevreji i kršćani)

Unutar čovječanstva, Jevreji i kršćani najbliži su muslimanima i imaju počasni naslov ljudi Knjige. Oni dijele vjeru u Jednog Boga i od Njega su primili sveta pisma. Dijele vjeru u poslanički niz, i mnogi od naših prijatelja Jevreja i kršćana bivaju iznenađeni saznanjem da su biblijski poslanici i islamski poslanici. Ove tri religije dijele zajednički moralni kod. Kuran kaže:
“Kazujte: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve
razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.”’ (2,136)

Riječ islam doslovno znači “pokoravanje volji Božijoj”. U islamskom učenju muslimanima se dopušta da jedu hranu koju im nude ljudi Knjige (osim one posebno zabranjene, poput alkohola ili svinjskog mesa (ta hrana je orginalno također zabranjena i u Bibliji kršćanima i Židovima op.admin) i da uzvrate nudeći svoju hranu njima: “…i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša su jela njima dozvoljena.” (5,5) Nadalje, muslimanu je dozvoljeno da se oženi Jevrejkom ili kršćankom (stupajući tako u najintimniji odnos i u svetu povezanost): “… i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate.” (5,5) U takvim okolnostima mužu muslimanu nije dozvoljeno da pokušava vršiti pritisak na svoju suprugu da prihvati islamsko učenje, jer bi to proturiječilo kur’anskoj zabrani: “U vjeru nema prisiljavanja.” (2,256) I zaista je njegova islamska dužnost da joj osigura njeno pravo da se moli Bogu u skladu s njenom vlastitom vjerom.

U islamskoj državi, pravni stav o ljudima Knjige jeste da “oni imaju naša prava i da su zaduženi našim dužnostima”. I oni podjednako polažu pravo na društveni mir i druge prednosti koje država osigurava. Muslimani su upozoreni
da ne budu netrpeljivi i da ne gaje predrasude prema ljudima Knjige, a lično Poslanik s.a.w.s je rekao: “Ko kod povrijedi nekoga od ljudi Knjige kao da je povrijedio mene lično.”
Zapravo, već od svog nastanka islamsko društvo je bilo pluralističko. Čim je Muhammed, a.s., došao u Medinu kako bi uspostavio ranu islamsku državu, postigao je sporazum među svim plemenima, uključujući i jevrejska plemena koja su tu živjela, uspostavljajući religijske slobode i jednaka prava i obaveze.

Islam nije isključiva religija. On je univerzalni poziv čovječanstvu i nije “arapska” ili “istočnjačka” religija kako je mnogi označavaju. Mada se obraća svim ljudima, uključujući i ljude Knjige, njihov neuspjeh da je prigrle nije razlog da ih se svrstava u neprijatelje ili nevjernike. Zapravo izraz “nevjernik” (engl. “infidel”, prim, prev.) ima evropski korijen i koristili su ga za određivanje muslimana za vrijeme križarskih ratova.

Islamsko učenje priznaje dobrotu ma gdje ona postojala:
“Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu noć Allahove ajete (u engleskom prijevodu umjesto riječi ajet, stoji riječ signs – znakovi, prim.prev.) čitaju i mole se.” (3,113) Niti jedan pojedinac ili grupa nemaju monopol nad Božijom milosti, niti je mogu uskratiti drugome: “One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabijci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili doista čeka nagrada u Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati!” (2,62)

DOKTRINARNE RAZLIKE

Veliko je polje zajedničkih stvari koje islam dijeli sa judaizmom i kršćanstvom, i njegova zbilja veoma se razlikuje od stereotipa koje slijedi većina ljudi na Zapadu. Islam je, zapravo, mnogo bliži i kršćanstvu i judaizmu nego što su oni jedan drugome, jer islam priznaje i kršćanstvo i judaizam za religije utemeljene na Božijoj objavi. Jevreji pak ne priznaju ni kršćanstvo ni islam kao takve. U tom smislu izraz “judeo-kršćanski” pogrešno je korišten i, prema mom mišljenju, skovan je politički kako bi se isključili muslimani. Prikladniji opis naše sadašnje civilizacije bio bi judeo-kršćansko-islamska, jer su ove tri religije zasnovane na abrahamovskoj tradiciji, a civilizacija islamske ere osebujno je pripremila temelje sadašnje civilizacije. Bila je to civilizacija u kojoj su muslimani, Jevreji, kršćani i drugi živjeli u sigurnosti i pravdi u sistemu tolerancije i saradnje.

Ma koliko široko polje zajedničkih stvari bilo, treba biti svjestan doktrinarnih razlika koje postoje između islama i drugih zajednica ibrahimovskih religija. Dat ćemo jedan opći prikaz bez i najmanje namjere sukobljavanja s drugim
vjerama ili napada na druge vjere, već kako bismo omogućili čitaocima Jevrejima i kršćanima da pojasne i preispitaju svoj stav prema islamu, umjesto da ga iz neznanja i krivog shvatanja kleveću, što daje osnovu postojećoj netrpeljivosti i zamjeranjima.

Vjerovatno je najistaknutija od svih razlika način na koji muslimani shvataju Boga i kako se izražavaju pred Njim. Bog je vječan, beskonačan i apsolutan u svim Svojim atrbutima. Izvan je našeg dometa da zamislimo neki Njegov oblik, ili da Ga odredimo na bilo koji način koji bi Ga prikazao ograničenog ili manjeg od Beskonačnosti kakva On jeste. Kad govorimo o Bogu, koristimo jezik pun poštovanja. Stoga je muslimanima strano pročitati (u Bibliji) kako je Bog hodio po edenskom vrtu, ili kako je okupio anđele kazavši im o Adamu: “Eto, čovjek sad postade kao jedan od nas” (biblijski tekst preuzet u on-line izdanju u prijevodu Ivana Šarića, prim, prev.), ili da je Bog zažalio zbog Svojih odluka (poslije Potopa), govoreći: “… jer se kajem što sam ih načinio”, ili da je Bog radio šest dana, a zatim morao otići na počinak sedmoga dan, ili da se neko borio s Bogom skoro ga pobijedivši.

Druga značajka odnosi se na poslanike i vjerovjesnike koje je poslao Bog. Muslimani vjeruju da ih je Bog odabrao kako bi prenosili Njegovu poruku i kako bi bili uzor svojim zajednicama. Kad god bi društvo posrnulo klanjajući se idolima ili kad bi Bogu pripisivali druga ili bi odstupali od moralnog koda koji im je On odredio, slao bi im poslanike i vjerovjesnike da ih podsjete i da promijene pravac kojim su krenuli. Ako je ljudsko savršenstvo uopće zamislivo, tada su oni jezgroviti sadržaj i otjelovljenje tog savršenstva.

U potpunoj je suprotnosti s islamskim učenjem zamisao da su Božiji poslanici činili ozbiljne prijestupe protiv Njegovih zakona, kako je oslikano u biblijskim prikazima poslanika koji varaju i čine putene grijehe (poput Jakovljeve/Jakubove izdaje brata, ili Lotovog/Lutovog incesta s kćerima u stanju opijenosti). Jedini, za muslimane, mogući zaključak jeste to da su takvi opisi poslanika rezultat ljudske intervencije u svetim pismima.

Hassan Hathout

———————————————————————————————————————————————————

Predgovor
UVOD

Prvo poglavlje

BOG
ŠTA SAD?
ISLAM I DRUGI
Ljudi Knjige
  Doktrinarne razlike
Jevreji i  Kršćani

STRUKTURA ISLAMSKOG UČENJA
OPĆI PREGLED ŠERIJATA
Izvori Šerijata
Ciljevi Šerijata
Crkva i država
Demokratija
Unutarnjost islamskog učenja
Pet stupova islamskog vjerovanja
Islamska moralnost
Okus Kurana
Ovako je govorio Poslanik

ŽIVA PITANJA
NOVI SVJETSKI POREDAK
Autoritet nad čovjekom
Vlasništvo nad dobrima
Jednakost ljudi
Potreba za samoobuzdavanjem
Rat i mir
Ekologija
Pitanja stanovništva
Džihad
Porodica i seksualna revolucija
Biomedicinska etika
PITANJA REPRODUKCIJE
Regulisanje plodnosti
doniranje organa i transplantacija

Definicija smrti
Eutanazija
Komentar
Genetski inžinjering