IMA NAS SVAKAKVIH!!!

IMA NAS SVAKAKVIH!!!

U Zagrebu nedavno susretoh i upoznah jednog mladića, porijekom iz Palestine, s tradicionalnim muslimanskim imenom. Pristojan momak, jako načitan i inteligentan. Kada ga upitah zašto ne dolazi u džamiju, odgovori mi onako strogim glasom kako to njega ne zanima i da je „ateist“ poput svoga oca – što me, naravno, u prvi mah ostavi u nevjerici i potpunoj zbunjenosti. Palestinac, (a kada se Palestina spomene treba ustati na noge) musliman po imenu, naočit momak, a ne vjeruje u Boga – nemoguće, pomislio sam tada u sebi. Naravno, brzo sam prihvatio da je to njegova volja, njegov slobodan izbor, poput izbora poslanikovog strica Ebu Taliba, za koji će, kao i svi mi drugi, odgovarati nakon smrti koju nitko ne može odgoditi kada dođe! Znam da grubo zvuči, ali za mene je čovjek koji ne vjeruje u Allaha, dž.š., Darovatelja života, poput „hodajućeg mrtvaca“. Samo oklop, prazna ljuštura, nema sadržaja, nema trajnih vrijednosti za koje bi se vezao.

U ovogodišnjem ramazanu, na humanitarnom iftaru na kojem smo prikupljali novce za našu izbjeglu braću i sestre iz ratom zahvaćene Sirije, doživio sam još jedno slično iskustvo. Barem dvadesetak Sirijaca, ako ne i više, vidjeh prvi put u Zagrebačkoj džamiji. Kada sam upitao jednog mog prijatelja Sirijca, uglednog liječnika koji redovno dolazi u džamiju, tko su i odakle su braća, odgovori mi da su svi iz Zagreba, porijeklom su Sirijci ali, eto, ne dolaze, baš često u džamiju.!? Iako se nitko od njih nije izjasnio kao „ateista“ za mene je i to bio svojevrsni šok. Naime, mi muslimani iz Bosne, Arape smo uvijek doživljavali kao „evlije/svece“, skoro nepogrešive, privržene svojoj vjeri. Muhammed, a.s., je bio Arap ( iako je uvijek naglašavao da među ljudima nema razlike osim u Bogobojaznosti), zadnja Božja Poruka je objavljena na Arapskom jeziku, Arapi su proširili islam na sve strane svijeta pa je prirodno da budu najbolji od nas!? No, uvjerih se da su Arapi poput ostalih naroda, poput nas Bošnjaka; da ih ima jako dobrih muslimana, ali i onih koji su otpali/murtedi od svoje vjere, a Allah najbolje zna!

U svojih 14 godina radnog/imamskog staža u Zagrebačkoj džamiji upoznao sam različite kategorije muslimana koji žive u Zagrebu. Tako sam upoznao i one „muslimane“ što bježe kada vas vide negdje u gradu; da se ne bi poselamili s vama, jer se stide svoje vjere, jer se drugima predstavljaju kao urbani, napredni, građani, ma što to značilo. Nisam siguran da li se o njima uopće može govoriti kao o muslimanima. Oni misle da za njih nije dobro da ih povežu s imamom, džamijom ili islamskom zajednicom. Ovakvi bi, po meni, trebali promijeniti imena da znamo na čemu smo s njima. Upoznao sam i muslimane koji rade u javnim ustanovama, koji, kada vas vide, onako da ih nitko ne čuje, stidljivo šapnu „znate i ja sam musliman/ka“ – imajući potrebu da ukažu na sebe. Oni su, hvala Allahu, dž.š., bolji nego oni koji bježe sami od sebe no još im nedostaje hrabrosti da jasno artikuliraju svoje stavove u javnosti i pred drugim ljudima. S druge strane, hvala Allahu, dž.š., imamo i muslimane koji će vam izdaleka nazvati selam i žuriti vam u susret, bez obzira gdje se nalazili i s kim bili u društvu. Takvi su mi, naravno, najdraži, jer svima jasno i glasno žele kazati da se ne stide tko su i što su!
Na kraju krajeva, svi dobro znaju tko su oni i što su ili što, pak, nisu!

ESSELAMU ALEJKUM!

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.