Sve ono što tražimo, za čim težimo i čemu se nadamo pokazatelj je stanja našeg srca i odraz onog što jesmo. Često svoju radost tražimo u pogrešnim stvarima, poput izlazaka, gledanju televizije, čitanju beletristike, kupovini, u ljudima. Pokušavamo se od stalnosti nesavršenog dunjaluka skloniti pod okrilje nečeg što je isto tako nesavršeno i nestalno. Isto kao što žeđ ne možemo ugasiti solju, tako ni od dunjaluka ne možemo utjehu tražiti u njegovim ukrasima i svemu ostalom što je stvoreno kako bi nam bilo sredstvo, a ne cilj. Ne možemo prepoznati ono što je svakoj duši od ezela poznato ako je krivim hranimo. Ponekad nas ono što je stvoreno toliko zaslijepi da zaboravimo na Stvoritelja.
Kada malom djetetu kupite igračku koju je željelo, ono postane opsjednuto njome na način da je nosi sa sobom gdje god ide, spava sa njom, daje joj prednost nad svim ostalim igračkama koje ima, a koje mu se pokraj nje čine bezveznim. Takav je slučaj i s odraslim ljudima. Blagodat koja nam je data ili pak problem koji nas brine postane glavnina naših misli i želja sve dok određena blagodat ili problem traje. Jednom je jedna mudra žena rekla ako ne možemo promijeniti situaciju, moramo promijeniti kut gledanja na nju. Nama je kao vjernicima jasno da je sve što se događa na ovom svijetu određeno i s razlogom i da nikad ne smijemo sumnjati da ono što se događa nije dobro za nas i da u tome nema Allahove mudrosti. Insani smo pa zaboravljamo, ali ako radimo na tom polju, takvo gledanje na ono što nam se događa prijeći će nam u naviku te neće dati šejtanu prostora za njegovo djelovanje. S druge strane, donijet će nam olakšanje i lakše suočavanje s onim što nas je snašlo. Spomenula sam dijete i igračku. Recimo da je ta igračka model nekog auta. Što mislite, što bi se dogodilo kada bi se dijete susrelo s pravim modelom tog auta? Igračka mu više ne bi bila dovoljna te bi težio pravom autu.
Da, mi radost tražimo u gore navednim stvarima, koliko je samo poznatih primjera ljudi koji neprestano kupuju, neprestano gledaju filmove i čitaju knjige, stalno su okruženi ljudima, ali opet im nešto nedostaje i ništa od onog što su kupili, što imaju, nijedan film i knjiga ne uspijevaju u tome da osjećaju stalnu radost i spokojnost. Sve to su ukrasi ovog dunjaluka, a naša duša koja je stvorena za vječno se ne može zadovoljiti prolaznim. Neprestano čitamo u novinama o sve većem postotku samoubojstava na Zapadu, većinom su to ljudi koji su ili velikog materijalnog bogastva ili pak s ruba društvene margine. Kada bismo dublje istraživali razloge njihovog čina, a koji su zapravo očiti, jasno nam je da su se jedni oslanjali na bogatstvo, ali koliko ga gomilali, opet nije bilo dovoljno. Drugi su tražili potvrdu u ljudima i dopustili da toliko ovise o njihovom društvu i ponašanju da ih je na kraju to odvelo u usamljenost i očaj. Ne smijemo dopustiti sebi da se cijenimo manje nego što trebamo, a cijeniti sebe znači prihvatiti se čvrsto Allahove vjere jer je to ono za što smo stvoreni. Kako da zablistamo i postanemo što bolji ako zaboravimo tko smo zapravo? Kako da iskoristimo dunjaluk i poput pčele uzmemo od njega samo najbolje, ako dopustimo da nas zavara?
Muhammed, alejhisellam, usporedio je vrijednost dunjaluka naspram ahireta s onim što ostane na prstu nakon što ga umočiš u more. To je vrijednost dunjaluka! Pa što je to što nas toliko zasljepljuje?
Hoće li ruža rasti bolje uz svijetlost lampe ili Sunca? Ne dopustite da vas nešto posjeduje, već vi posjedujte kako biste stigli do cilja. Život na ovom svijetu je samo igra. Budimo dobri igrači, a uspjet ćemo jedino ako igramo po pravilima!
Nermina Piragić
2 thoughts on “Pravila igre na dunjaluku”
A sto ako covjek samo zeli nekoliko stvari, i kada ih ostvari on je zadovoljan a musliman je. Neka pravila u islamu se ne mogu primjeniti na sve muslimane opcenito jer nismo svi isti. Koliko shvacam islam, nam brani drustvenost, prijatelje, glazbu i sve ostale normalne stvari…zalim ali to nije dobro i nije u pravu.
Dragi Alene,
Islam brani čovjeku samo ono što je zlo za pojedinca i zajednicu. Stvoritelj koji nas je stvorio i sav ovaj svijet najbolje zna što jeste a što nije dobro za čovjeka. No opet je čovjeku dao slobodu da ne radi po Njegovim pravilima.
Islam daleko od toga da brani društvenost i prjatelje. Islam nam daje smjernica za sve u našim životima kako bi išli najispravnijim putem, a to je put sredine između ovog i budućeg svijet.