Emocije i muslimani – srednji put u svemu

Emocije i muslimani

Emocije i muslimani

Mi smo ljudi emotivna bića.

Izrazima lica i pokretima tijela reagiramo na svakodnevne situacije sa kojima se susrećemo izražavajući tako svoje stavove i mišljenja. U svakom našem izrazu lica i u svakom pokretu tijela nalazi se dijelić onog što osjećamo unutra, a što pokazujemo u ovisnosti prisustva određenih osoba ili pak situacije u kojoj se trenutno nalazimo.

Ono o čemu želim pisati su upravo emocije koje su pokazatelj našeg unutrašnjeg svijeta. Puno možemo saznati o osobi promatrajući njezine emotivne reakcije. Emocije su dio nas, izrazi našeg srca, a srce je uvijek simboliziralo naše osjećaje. Yasmin Mogahed, poznata predavačica u islamskom svijetu, se požalila na to da je malo umorna od mišljenja da je superiornije biti bezosjećan, nego s osjećajima. Nadalje, kaže, Bog je kreirao emocije s razlogom. Nije cilj da ih poreknemo ili da im se rugamo, već je cilj da ih upotrijebimo bez da one upotrijebe nas.

Muslimani kontroliraju svoje emocije više od drugih naroda, a tom se kontrolom nastoje udaljiti od neželjenih situacija i stanja u koja bi ih inače moglo dovesti ispoljavanje emocija onda kad im tu ne bi trebalo biti mjesto. Onaj tko vjeruje u Allahovu Objavu i uputu ima poseban odnos prema emocijama i svjestan je njihovog značaja i učinka na čovjeka koji može pod njihovim utjecajem izgubiti svoju razboritost i normalno rasuđivanje.  Sjetimo se riječi Uzvišenog Allaha kojima opisuje one koji će džennet zaslužiti: „Požurite (prema) oprostu vašeg Gospodara i dže­nnetu čija je širina kao nebesa i zemlja. Džennet je pri­premljen za bogobojazne, koji dijele i kada su bogati i kada su siromašni, koji obuzdavaju srdžbu i opraštaju ljudima. Allah voll one koji čine dobro.“ (Alu ‘Imran, prijevod značenja, 133-134).  Kontrolirajući svoju srdžbu, mi kontroliramo svoje emocije, a oni koji paze na njih su oni za koje je Allah, subhanehu we te’ala, pripremio džennet. Muslimani nastoje upotrijebiti emocije bez da emocije upotrijebe njih, što je i Yasmin Mogahed navela kao  jedan od ciljeva, ali ciljeva čovjeka koji želi živjeti mirnim i čistim životom. Svjesni smo da pretjeranim iskazivanjem emocija možemo povrijediti i sebe, ali i druge ljude. Vjernik nastoji pronaći ravnotežu između osjećajnost i bezosjećajnosti, a  svakako ne smije spadati u kategoriju onih koji su bezosjećajni i hladni prema drugima, kao ni što ne smije spadati u kategoriju onih koje pretjeruju, bilo u osjećajima, bilo u akcijama koje poduzima.

Emocije vjernika su blage i dokaz su njegovog karaktera koji se temelji na islamskom ahlaku. Znamo da islamski ahlak usmjerava čovjeka ka najljepšim i najčišćim postupcima i razmišljanjima odvajajući ga od djelovanja strasti onda kad se treba od njih suzdržavati kako se ne bi našao u nečemu što ga može učiniti tužnim, razočaranim, ogorečenim i udaljiti ga od Onog koji ga je stvorio. Kao što već gore napisah, emocije su pokazatelj našeg unutrašnjeg svijeta. Unutrašnji svijet muslimana trebao bi biti poput vrta prepunog cvijeća koji ne zatvara svoje latice ni onda kad se spusti mrak. Profesor Nešet Misri u djelu „Nasmijani Poslanik“ kaže: „Od bogobojaznih se  širi priča da je na licu nekog čovjeka bila svjetlost koja je izmiješana sa zadovoljstvom i osmijehom u dubini lica. Vjernik je iznad tuge koja obuzima one koje je dunjaluk obuzeo od istine, okreće se svom Stvoritelju pouzdano u svemu što  mu se desi. Ne ulazi u grupu onih koji čine nepravdu prema sebi i drugima i živi zadovoljan sobom. Okružuju ga osjećaji zadovoljstva s drugima, hrli zadovoljstvu Allaha i Njegovoj bliskosti.“ Vjernikove su emocije blage upravo zbog njegovog imana koji ima svoje uporište u čvrstom vjerovanju u Gospodara svih svijetova i oslanjanje na Njega u teškim životnim situacijama. Onaj koji vjeruje nije isti kao onaj koji ne vjeruje. Svojim emocijama jedan musliman može zaslužiti ljubav i poštovanje drugih ljudi, uključujući i nemuslimana, a upravo je to ono što muslimani međuostalim žele: pokazati ljepotu islama kroz svoj život i EMOCIJE. Blagost, umjernost i radost na licu, takvi su muslimani; svjesni činjenice da islam od njih gradi ljude koji trebaju biti čvrsti zidovi dobrog i istinom satkanog društva.

Nermina Piragić

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.