Ovisno o njegovim interesima, ostvarenju ili neostvarenju njegovih želja, psihofizička raspoloženja kod čovjeka su različita. Ako mu se ispunjavaju želje, ako mu dobro ide u životu, ako ostvaruje zadane ciljeve; sretan je i raspoložen, u društvu prijatan; spreman pomoći i drugima. Međutim, ako je iskušan sa bilo kakvom nedaćom, nepravdom, neuspjehom, ili općenito životnim iskušenjima njegovo se psihofizičko stanje pogoršava tako da vidno izražava nezahvalnost, neraspoloženje, žali se, zaboravlja prijašnje blagodati i uspjehe, postaje skloniji grijehu te svojim ponašanjem druge ljude (čak i prijatelje) odbija od sebe. Upravo na ovaj način Allah, dž.š., naš Stvoritelj i Gospodar, opisuje čovjekova stanja i njegova raspoloženja (a imajmo na umu, da nas je Allah, Subahnehu we teala, stvorio, i da nas On najbolje poznaje).
Jedan od Allahovih, dž.š., opisa ČOVJEKA: „Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.“ (Junus, 12)
Međutim, u jednom drugom opisu čovjeka, Allah, dž.š., kaže da postoje ljudi, iskreni vjernici, koji tako ne reagiraju, jer posjeduju kvalitetu vjere, posjeduju osobine sa kojima je Allah, dž.š., zadovoljan: „Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan:kada ga nevolja snađe – brižan je,a kada mu je dobro – nepristupačan je, OSIM VJERNIKA: koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali, i oni u čijim imecima bude određen dio za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi, i oni koji u onaj svijet budu vjerovali, i oni koji od kazne Gospodara svoga budu strahovali -a od kazne Gospodara svoga niko nije siguran -i oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali i živjeli jedino sa ženama svojim ili sa onima koje su u vlasništvu njihovu – oni, doista, prijekor ne zaslužuju -a oni koji traže izvan toga, oni u grijeh upadaju,i oni koji povjerene im amanete budu čuvali i obaveze svoje ispunjavali, i oni koji dug svjedočenja svoga budu izvršavali, i oni koji molitve svoje budu revnosno obavljali -oni će u džennetskim baščama biti počašćeni.“ (Al-Mearidž, 19-35)
2 thoughts on “Čovjek je doista lakomislen”
Upoznala sam islam ko djevojka od jedne prijateljice,do tada bilo mi je normalno piti,oblaćiti se svakako!Odrasla sam u katolićkom društvu,moji roditelji su samo nosili muslimanska imena i ništa nisu znali.Od te djevojke koja me prva dovela na jedano klanjanje u namazu,svidjelo mi se jedinsvo ljudi oko mene.Svi su bili poravnati u safu,rekla mi je samo radi što ja radim.Otišla sam kući i odlućila sama naućiti klanjati.Iako su mi se svi smijali.Odbacila sam alkohol zauvjek,i ostalo.Nisam ni danas pokrivena jer je ovo je katolički grad i dali bi mi otkaz na poslu.Naravno uvjek sam pristojno obućena.Kad stignem odem na molitvu!Sada sam žena 50g,Kako se postaje još čvršći vjernik,ne viđam tu djevojku više davno je otišla,nemam prijatelja muslimana.
Merima, u koje gradu živite? Savjetujem da ako imate u svome mjestu džamiju pokušate naći krug prijatelja.