Ako bi ahiretskim aršinima mjerili naša dobra djela nitko od nas, čak ni Božji Poslanici, ne bi mogli zavrijediti Džennet, tako nas uči naš poslanik Muhammed, a.s., jer se prolazno i vječno ne mogu mjeriti nit uspoređivati. U Džennet ćemo, ako Bog da, isključivo Allahovom Milošću!
A Allahova je Milost bez granica i bez uvjetovanosti kakve ljudi jedni drugima postavljaju. ( Ako nisi sa mnom onda si protiv mene, makar bio i vjernik!???) Naše grijehe, bez obzira kakvi su i koliki bili, sve one ružne misli, otrovne riječi i loša djela (HARAME) Milostivi Allah će ne samo oprostiti nego će ih i promijeniti u dobra djela kada i ako se iskreno i potpuno vratimo Allahu, učinimo TEWBU i sve to, naravno, kroz život potvrdimo konstantnim činjenjem dobrih djela.
“A onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i Milostiv je.” (AL- Furkan, 70)
Neizostavan element primljene tewbe su dobra djela. Milostivi Allah obećava u Kur’anu da će svako naše dobro djelo ( makar se radilo i o osmjehu svome bratu ili sestri) nagraditi od deset do sedam stotina puta, pa i više, nego ono stvarno vrijedi, promatrajući ga iz ljudske (prolazne) vizure!
“Tko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen, a tko uradi hrđavo djelo, biće samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.” (El-En`am, 160)
“Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna (700x i plus) – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (El-Bekara, 261)
Ovi ajeti su samo jedan od neizbrojivih primjera i dokaza Allahove milosti prema ljudima koje svaki razuman čovjek može uočiti svakoga trena. ”Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih pobrojati – Allah, uistinu, prašta i samilostan je.” (En-Nahl, 18)
A naša dobra djela možemo i dodatno multiplicirati ako se netko povede za nama u izvršavanju Allahovih propisa. (ISLAM JE NAJVEĆI IZRAZ ALLAHOVE MILOSTI PREMA LJUDIMA.) Recimo; ako uspijemo svog najbližeg ukućana, rođaka , prijatelja ili kolegu sa posla uvjeriti da se vrati islamu (učini tevbu) odnosno počne živjeti islam nama se pišu sva njegova ili njena djela, a da se njima ne umanjuju. S druge strane, ako pozivamo u grijeh i ljudi nam se odazovu, nama se u tom slučaju pišu grijesi svih onih koji su nam se u tome odazvali! (Nije isto pozvati nekoga na namaz u džemat ili na činjenje nekog hajrata i recimo organizirati rođendansku zabavu na kojoj se toči alkohol. Ako netko poslužuje alkohol – ima grijeh od svih onih koji su ga pili, makar ga organizator osobno i ne konzumirao.)
„Onaj tko se bude za dobro zalagao – bit će i njemu udio u nagradi, a onaj tko se bude za zlo zauzimao – bit će i njemu udio u kazni . – A Allah nad svima bdije! (En-Nisa, 85)
Mirza Mešić
