“Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se (Muhammede) objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju.” (Ar-R’ad/Grom, 19)
„Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!“ (Az-Zumer, 9)
Onaj tko ima znanje ne mora značiti da ima i pameti. Netko može steći najviše akademske titule i akademska zvanja, biti najbolji stručnjak u nekoj znanstvenoj oblasti, međutim, ako ne pada Allahu na sedždu (čvrsto ne vjeruje u Jednoga Boga, Meleke, Kitabe, Poslanike, Sudnji Dan, Božju odredbu…) odnosno ne zahvaljuje Allahu, dž.š., (namazom, postom, zekatom, hadžom i drugim ibadetima/dobročinstvom) na životu, sluhu, vidu, pameti i svim drugim mogućnostima kojima je odlikovan, takva osoba zapravo pameti i nema, jer ne razmišlja o posljedicama nereda kojeg na ovome svijetu čini svojim poricanjem, svojom nezahvalnošću, inatom i ohološću – a Allah sigurno ne voli ohole- a osobito o posljedicama na Ahiretu, na budućem/vječnom životu, kada više nećemo imati priliku za popravni nego ćemo se suočiti sa svim svojim životnim stavovima, odlukama, djelima pa čak i mislima…
