Što je to ŠERIJAT i šerijatsko pravo u islamu?


znanje i šerijat

Prva Božija zapovijed u islamu je sticanje korisnog znanja.

Šerijat je islamski pojam koji uz pojam džihada zasigurno izaziva najviše predrasuda, strahova i zgražanja u nemuslimana. Gotovo redovito, pod šerijatom se na Zapadu podrazumijevaju samo stroge kazne propisane islamskim krivičnim pravom. Šerijat se tako poistovjećuje sa smrtnom kaznom, kamenovanjem, odsijecanjem ruku ili bičevanjem, nepoštivanjem žena, općenito – s kršenjem ljudskih prava i nedostatkom sloboda u muslimanskom svijetu. Kada se u svakodnevnom govoru ili napisima novinari i znanstvenici žele osvrnuti na prestroge zakone u svojoj zemlji, nespretno i neukusno upotrebljavaju termine šerijatizacija ili talibanizacija želeći naglasiti neprihvatljivost takvih zakona ili odredbi. No i za ovaj termin moramo naglasiti, prije nego što ga pojasnimo, to da, osim što se pogrešno razumije na Zapadu, paradoksalno – još češće se pogrešno primjenjuje u muslimanskom svijetu. Mnogi suvremeni muslimanski mislioci poput Tarika Ramadana , uostalom, tvrde da su ideal šerijata ponajviše izdali sami muslimani.

Šerijat u doslovnom prijevodu s arapskoga jezika znači put koji vodi ka izvoru

 Za muslimane to je put koji vodi ka Allahu dž.š.  Svaki se musliman i muslimanka trude ostati na tom putu cijeloga svog života. Šerijat je put onima koji prihvate islam u nakani da poluče uspjeh i na ovome i na budućemu svijetu. Suštinski, šerijat  je vjersko pravo ili normativni aspekt islama, utemeljen na glavnim islamskim vrelima – Kur’anu, sunnetu, idžmau  i kijasu , te označava sveukupnost pravila, odredbi, učenja i vrijednosti koje su dužni slijediti i primjenjivati svi muslimani. Razradom, klasificiranjem i definiranjem šerijatskih normi bavi se islamskopravna znanost koja se zove fikh, što u doslovnom prijevodu znači razumijevanje vjere. Šerijatska pravila (šerijatski zakoni) i odredbe tj. šerijatsko pravo, suprotno onome kako ih opisuju mnogi nemuslimani, pokrivaju svaki aspekt života. Ona obuhvaćaju ibadet (bogoslužje), moral, obrazovanje, politiku, ekonomiju, odnosno pojedinosti o tome kako se musliman treba ponašati u svakodnevnom životu: kako jesti, kako održavati higijenu tijela i doma, kako poslovati, kako se odnositi prema susjedu, kako se ženiti, kako upravljati zajednicom  i, općenito, kako svoj život uskladiti s Božjom voljom. Najkraće, to je put na kojem je čovjek kadar udahnuti religijsko značenje svom svakodnevlju. Sve, naime, ono što svakodnevno čini, od nastojanja da zaradi za život do seksualnog odnosa sa svojom suprugom, po šerijatu je, ako se to čini uime Boga i u skladu s Njegovim propisima, bogougodno djelo. Šerijat osigurava smisao i red svim ljudskim djelatnostima i u cjelinu dovodi ljudski život. Prema klasičnim djelima koja obrađuju njegov pojam i sadržaj, glavni cilj šerijata je postizanje dobrobiti i sprečavanje nereda i nesigurnosti u društvu. To je naprosto Božji naputak za ukupno ljudsko djelovanje. Šerijat, kao Zakon od Boga objavljen, određuje što je ispravno a što štetno, što je naređeno a što zabranjeno, što je preporučeno, pohvalno ili pokuđeno. Svaka generacija muslimana, sukladno vremenu i okolnostima, nastoji što više primijeniti šerijat u svom svakodnevnom životu. Svaki pak musliman svoj život nastoji uskladiti sa šerijatom, jer je šerijat Božanskoga a ne ljudskoga porijekla, a ne obratno – uskladiti Božji Zakon s ljudskim željama i prohtjevima. Zakon je u islamu dio Objave, dio svetih tekstova, a ne neki strani, naknadno pridodan element.  Prema islamskoj perspektivi, Bog je čovjeku objavio/spustio Zakon da uz njegovu pomoć preobražava sebe i društvo. Čovjeku a ne religiji koju je Bog objavio potrebna je preobrazba, stalni napredak. Zato se šerijat ne može uspoređivati s „pravom“ u suvremenom smislu riječi. Ono, kao nepogrešivo učenje o dužnosti i pravima čovjeka, obuhvaća cjelokupni vjerski, društveni, politički, ekonomski i osobni život u punom opsegu. Jedini zakonodavac je Allah Uzvišeni i jedino su Njegovi zakoni obvezujući i trajni u ljudskom životu. To ne znači da se šerijat, u određenoj mjeri, ne može drugačije tumačiti sukladno  različitim društvenim okolnostima. Šerijatski propisi odražavaju Božansku volju i pravdu.

Ibadet i muamelat

Svi se šerijatski propisi mogu sažeti u dvije velike skupine. Prva se odnosi na odredbe o bogoslužju i obredne obveze koji definiraju odnose između pojedinca/zajednice i Boga i nazivaju se ibadet (molitva, post, zekat i hadž), a druga skupina tretira propise pravne i političke prirode, odnosno ukupne međuljudske odnose, i naziva se muamelat (bračno, nasljedno, krivično, građansko, javno i međunarodno pravo). Svi propisi imaju osobnu i javnu razinu, odnosno vjersku i svjetovnu.  Svi  muslimani slažu se da je prva skupina propisa trajno nepromjenjiva, no razilaze se kada su u pitanju ukupni međuljudski odnosi. Obnoviteljske struje u muslimanskom svijetu zalažu se za ponovno iščitavanje temeljnih izvora islama i drugačije tumačenje druge skupine islamskih propisa sukladno društvenim i povijesnim okolnostima. Muamlat se može mijenjati tijekom vremena shodno zahtjevima i vanjskim okolnostima pod uvjetom da rezultati promjene ne budu u sukobu s duhom islamskog zakona.

Islama i šerijata nema bez slobode izbora, pa je čovjek u prigodi da svojom voljom i svojim izborom odluči kojim će se putem uputiti. Pritom je šerijat idealan obrazac za život pojedinca i zajednice. Sukladno učenjima svih pravnih škola u islamu, on se odnosi na sve punoljetne (spolno zrele) muslimane i muslimanke bez obzira na rasu, porijeklo ili status u društvu.

Tko želi saznati više informacija može naći veliku količinu literatura koja se bavi šerijatom , kao što je to knjiga:

ŠERIJATSKO PRAVO U SAVREMENIM DRUŠTVIMA , prof. Enesa Karića